SREDNJOVJEKOVNO GROBLJE SAMOSTANA SV. MIHOVILA U PULI: rezultati arheoloških istraživanja od 2018. do 2020. godine

Na lokalitetu Sv. Mihovil (Grad Pula), tijekom 2018. do 2020. obavljen je terenski nadzor i arheološko istraživanje koje se provodilo u sklopu plana dugoročnog razvoja Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Sveti Mihovil (tal. Monte San Michele) jedno je od brda koja okružuju Pulski zaljev. Na nadmorskoj visini od 32,14 m nalazi se austrijska tvrđava sv. Mihovila izgrađena u razdoblju od 1851-1854. kao dio sustava obrane austrijske ratne luke. Prilikom gradnje utvrde uništeni su tada posljednji vidljivi ostaci benediktinskog samostana koji se u izvorima prvi put spominje 990. godine, a posljednji put 1453. godine. U sklopu samostana nalazila se bazilika sv. Mihovila i grobna kapela sv. Klementa. Sondažnim ispitivanjem i tijekom osam mjeseci zaštitnog arheološkog istraživanja na oko 800 m2 terena pronađeno je 117 srednjovjekovnih grobova i grobnica te jedan paljevinski. Analizom radioaktivnog izotopa ugljika na uzorku iz nekoliko grobova ustanovljena je starost od 970. do 1290. godine. Materijal iz paljevinskog groba pokazao je starost od 120. do 310. godine. Prevladavaju grobovi bez priloga, no i malobrojni prilozi i oprema kao i način ukopa ukazuju na životne prilike vremena kada su pokojnici sahranjeni. S obzirom da se većina grobova nalazila odmah iznad matične stijene, u zemlji, unutar i izvan grobova pronađen je određeni broj mozaičkih kockica (tesserae) crne i bijele boje, vjerojatno ostaci podnih mozaičkih kompozicija crkava. Od pokretnog arheološkog materijala također izdvajamo, određeni broj ulomaka kućanske keramike, grube i fine fakture, kao i ulomci građevinske keramike, što ukazuje na antički, rimski sloj. Preliminarni rezultati bioarheološke analize provedene na koštanim ljudskim ostacima (više od 1200 pokojnika) ukazuju da su koštani ostaci su vrlo fragmentirani i iznimno loše sačuvani što je najvjerojatnije posljedica ljudskog djelovanja. Velika većina istraženih grobova sadržavala je ljudske ostatke koji pripadaju više osoba (masovni ukopi) što sugerira da su pojedini grobovi bili u upotrebi kroz duže vremensko razdoblje, ali i navodi na mogućnost da su u nekim od tih grobova pokopane žrtve epidemije zaraznih bolesti. Većina ostataka pripada odraslim osobama, muškarcima, iznad 40 godina života, iznimno robusne građe. Prisustvo većeg broja patoloških promjena (brojni tragovi ozljeda i bolesti) svjedoči o vrlo teškom životu stanovnika Pule tijekom kasnog srednjeg i ranog novog vijeka.