STARI REŽIM I REVOLUCIJA

Francuska je revolucija u odnosu na ovaj svijet radila upravo na isti način kako su vjerski prevrati radili u odnosu na drugi svijet. Ona je građanina države pojmila na apstraktan način, izvan svih posebnih društava, isto kao što vjera čovjeka poima općenito, neovisno o zemlji i vremenu. Ona nije istraživala samo što su to posebna prava građanina Francuske, nego i što su to opće političke dužnosti i prava ljudi. Budući da je vlast tako zauzela mjesto Providnosti, prirodno je da se svatko njoj obraća u svojoj pojedinačnoj nevolji. Stoga nalazimo golem broj zamolbi koje su, premda uvijek temeljene na javnom interesu, uvijek u vezi samo sa sitnim privatnim interesima. No, kako su u francuskoj revoluciji vjerski zakoni dokinuti istodobno s obaranjem svjetovnih zakona, ljudski je duh izgubio cjelokupnu svoju podlogu, više nije znao za što da se uhvati, niti gdje da se zaustavi. Tada su se pojavili revolucionari dotad nepoznata kova, čija je odvažnost sezala do bezumlja, koji nisu prezali ni pred kakvom novinom, koje nije mogao usporiti nikakav obzir i koji nisu oklijevali provesti svaki svoj naum. Iz njih je ponikao novi soj ljudi, ovjekovječio se i proširio diljem civiliziranog dijela svijeta i svagdje sačuvao istu fizionomiju, iste strasti, isti značaj. Mi smo ga zatekli u trenutku njegova dolaska na svijet: on još uvijek stoji pred našim očima.