STATISTIKA EUROPE. SV. 1

Napor koji je Pravni fakultet u Zagrebu uložio u istraživanje svoje baštine rezultirao je publiciranjem nekoliko rukopisa uglednih profesora, predavača na ovoj instituciji. Među njima, možda je najistaknutiji i najznačajniji upravo Adalbert Barić. Kao profesor na Političko - kameralnom studiju (kasnije Kraljevska akademija) imao je odgovornost svoja predavanja prenijeti i u pisani oblik. Iz tog je razloga Statistika Europe zapravo zbirka Barićevih predavanja koja su svoju inspiraciju nalazila u djelu velikog götingenskog profesora Gottfried Achenwalla. Barić je pisao samo o onim državama koje je prikazao i Achenwall u svojoj Geschichte der heutigen vornehmsten Europäischen Staaten im Grundrisse. Štoviše, on je dosljedno preuzimao stil i sadržaj Achenwallovog kapitalnog djela. To je bila uobičajena pojava među profesorima toga doba, striktno pratiti autoritet. Statistika Europe izdana je u dva sveska (2001. i 2002. godine) u kojima obuhvaća države Španjolsku, Portugal, Nizozemsku Federaciju i Veliku Britaniju. Pod izrazom statistika Barić, kako sam kaže, smatra saznanje o stanju svake države - ukupnost javnog prava, obveza između podanika i vladara te na sve njezine osobine i objekte. Drugim riječima, oba sveska vrlo temeljito opisuju ukupne prilike u sadašnjosti i prošlosti tada najmoćnijih sila u Europi. Glavna karakteristika Barićevog stila pisanja jesu kratke rečenice čija je svrha prenijeti informaciju na čitatelja. Takva enciklopedijska literatura dokaz je izuzetne naobraženosti profesora Barića. Uz samu okosnicu (Barićev tekst), u oba sveska nailazimo na vrijedne priloge o životu, liku i djelu profesora Barića koje su izradili Šefko Kurtović, Željko Pavić, Emil Laszowski, Milan Stahuljak, Ivan Vrančić, Lazar Pejić i Marino Jureković. Također, u oba sveska, predgovori su djelo profesora Kurtovića koji uvodi čitatelja u povijesne prilike razdoblja u kojem je Adalbert Barić djelovao, te ga upoznaje s Barićevim povjesničarsko - filozofskim uzorima, gore spomenutim Gottfried Achenwallom i Imanuel Kantom. Budući da je jezik Barićevih predavanja bio isključivo latinski, njegov je rukopis također sastavljen na latinskom jeziku. Tako oba sveska na stranicama s lijeve strane sadrže originalni latinski tekst, dok je desna strana ispunjena hrvatskim prijevodom za koji su zaslužni dr. sc. Neven Jovanović, Maja Rupnik te Margareta Gašparović. Možemo reći da je značaj Barićevog djela dvojak: s jedne strane, ono je relevantan dokaz učenosti koja je bila prisutna u Hrvatskoj u drugoj polovici XVIII. stoljeća; a s druge strane, enciklopedijska narav ovog djela čini ga značajnim znanstvenim izvorom i današnjoj historijskoj znanost. Laurenz Vuchetich