ZAPISI O KUĆI, ZAPISI IZ ODSUTNOSTI

U biblioteci "U prvom licu" donosimo izbor fragmenata iz putničkih bilježnica književnice Sanje Lovrenčić, nastalih tijekom 2016. i 2017. godine. Balansirajući između proze i poezije, između ladanjskih umjetničkih rezidencija i vizura velegrada, između tvrde stvarnosti i mekih iskoraka u imaginarno, autoričin glas s velikom slobodom iskušava različite registre jezika, vodeći čitatelja u osebujnu književnu avanturu. NEBODERI, NESANICA (New York) tko živi u ovoj kući? kuća ima bezbroj katova, bezbroj stanova, svi stanari imaju moje lice - svi se bude u gluho doba, u ptičje doba, u tiho brujanje aviona i kad se pogledaju u ogledala, a sve je ogledalo, vide moju misao - svake noći se bude i misle na smrt - svake noći se budim u uglatom predvorju - čak i kad se radi o savršenom osmerokutu, gotovo sva vrata već su otvorena, gotovo sva se otvaraju u plitke niše, pretrpane ormare, zapuštene smočnice, nikakvih dvorana tu nema - svake noći se budim i mislim o vrtuljcima: klize niz tračnice, udaljavaju se, obasjavaju me najtužnijom ljubičastom, i kako se ono grade vage, što se stavlja na ovu, što na onu stranu da bi noć imala neku ravnotežu, koliko tihih tuđih prozora? svake noći se budim i vozim od stanice do stanice pod hladnim dahom klimatizacije, stiješnjena u neprikladnom sjedalu, pokušavajući razumjeti smjer i upozorenja: radi rekonstrukcije dizala ne rade dizala, zbog prethodnog vlaka vlak se zaustavlja, i dobro je dok se koža ne počne stiskati u bodljikavost - licu zapovijedam smiješak, zavirujem u druga lica, i ne znam je li gore kad vidim ili kad ne vidim na njima tu sirotu obranu od mraka iza stakla