ZAPISNIK FRANJEVAČKOG SAMOSTANA U NAŠICAMA. KNJ. 2, 1788.-1820.

Druga knjiga Zapisnika Franjevačkog samostana u Našicama obuhvaća razdoblje od 1788. do 1820. godine, iako tekst pripada prvom svesku izvornika. Sam Zapisnik izvorno se čuva u Arhivu franjevačkog samostana u Našicama i sastoji se od tri sveska u koje se kontinuirano unose zapisi o svim važnim događanjima od 1739. godine do danas. Prvi svezak pokriva razdoblje od 1739. do 1864. godine, drugi svezak od 1864. do 1956., a posljednji, treći, svezak od 1957. do danas. Tiskanje prvog i drugog dijela prvog sveska Zapisnika plod je zajedničke inicijative Hrvatskog instituta za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Baranje i Srijema, Zavičajnog muzeja Našice, Franjevačkog samostana sv. Antuna Padovanskog u Našicama, grada Našica i Hrvatskog instituta za povijest iz Zagreba. Knjiga je sadržajno jednako strukturirana kao i ranije tiskani prvi dio. Obuhvaća uvodne i popratne tekstove, zatim transkripciju teksta Zapisnika s prijevodom i bilješkama, te na kraju dodatke kao što su leksikon, kronologija, popisi svjetovnih i crkvenih poglavara i dužnosnika, tumače mjera i novčanih jedinica, kao i kretanje cijena u Hrvatskoj i Slavoniji na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, te tri kazala: pojmova, osoba i geografskih pojmova. Nastao kao samostanska kronika Zapisnik u prvom redu donosi niz bilješki vezanih uz samostanski život i dnevnu rutinu. Meteorološke prilike, putovanja i premještanja redovnika, samostanski kapituli i smrtni slučajevi, svećenička ređenja i mlade mise, popisi redovnika, radovi na crkvi, u samostanu i na samostanskim posjedima, bilješke vezane uz školstvo te posjete uglednika podaci su koje se najčešće mogu naći u kronici. No, Zapisnik nije neka izolirana cjelina vezana uz samostanski život jer donosi niz podataka vezanih uz događaje iz uže i šire okolice, kao i događanja na europskoj razini. Samo razdoblje koje pokriva ovaj dio Zapisnika, od 1788. do 1820. godine, prepuno je različitih burnih događaja na europskoj razini koja su našli odjeka i u životu našičke samostanske zajednice kao i samih Našica. Vrijeme je to prosvjetiteljskih reformi Josipa II. koje su imele negativnog odjeka na život redovništva u Monarhiji, a samim time i našičkih franjevaca. Ujedno je to i vrijeme sloma jozefinističkih reformi, iako će se duh jozefinizma još dugo osjećati u životu franjevaca provincije sv. Ivana Kapistrana kojoj je pripadao i samostan u Našicama. Ratovi s Osmanskim Carstvom, revolucionarnom Francuskom i napoleonski ratovi nalaze odjeka i u našičkoj sredini. Hrvatski sabor 1790. svojim zaključcima dovodi Hrvatsku u zavisan odnos prema Ugarskoj određujući time odnose Ugarske i Hrvatske kroz cijelo 19. stoljeće. Započinju i sukobi oko uvođenja mađarskog jezika kao službenog u Hrvatskoj što će naposljetku dovesti do standardizacije hrvatskog jezika i narodnog preporoda. Neuspjeli pokušaji urbarijalne reforme cara i kralja Franje I. kojima se trebao poboljšati gospodarski položaj stanovnika Monarhije smanjivanjem feudalnih obveza također su jedno od važnih obilježja toga razdoblja. Sam ovaj ukratko izloženi povijesni okvir oslikava prijelomnost razdoblja u kojem je nastajao ovaj dio Zapisnika, odnosno silinu političkih, gospodarskih i duhovnih strujanja i promjena u kojima su živjeli i djelovali našički franjevci na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće.