ŽIVOT MEĐU KORICAMA (ESEJI, KRITIKE)

Autorica svoje živopisne eseje, odnosno književne kritike, oblikuje vještom kombinacijom književnog i filozofijskog pristupa, jer prodire ne samo u literarne sastavnice djela, nego dubinski ulazi i u esencijalne probleme, smještava ih u prostor i vrijeme u težnji za filozofijskim sažimanjem bitnih tema i dilema. Za njezine kritike najkarakterističnija je spoznajna pustolovnost kojom zalazi u slojevitu fenomenologiju knjige, uvijek povezanu sa životom, pa njezine kritike razbijaju bilo koje ustaljene okvire i prelaze u živopisne eseje. Autorica estetski doživljaj knjige stavlja u širok društveni, kulturološki i psihološki kontekst našega vremena. Stoga su ti tekstovi sadržajno osebujni, bez ikakve teorijske pretencioznosti koja bi knjigu udaljila od njezina vlastitog sadržaja. Takvi njezini eseji i kritike, nadalje, čitaju se gotovo kao proza koja je puna, ne samo književnih i filozofijskih, nego i socioloških, čak i antropoloških pristupa. Što se tiče stila pisanja, za autoricu je i kritika neka vrsta „umjetnosti o umjetnosti“ (na tragu A. G. Matoša), jer doživljaj djela i sama pretače u profinjeno napisane tekstove u estetskom ruhu te tako od književnih analiza stvara zaigranu misaono-poetsku strukturu, neku vrstu umjetničke arabeske. I u kritikama i esejima autorica se, dakle, ističe i kao spisateljica. Sve to, dakle, znači i da su i same književne kritike koje Lada Žigo Španić posvećuje nekoj konkretnoj knjizi, oblikovane esejistički i živopisno, bez zamornoga znanstvenog aparata, ali i bez fluidnoga impresionizma, koji bi knjigu stavljao samo u kontekst subjektivnih doživljaja. Sve se spomenute karakteristike autoričinih eseja i književnih kritika očituju i u rukopisu njezine opsežne knjige pod naslovom Život među koricama, a koja okuplja četrdesetak opsežnijih tekstova objavljivanih u raznim književnim listovima i časopisima (Vijenac, Kolo, Poezija, Kaj, Stav itd.) u zadnjih desetak godina. Knjiga se sastoji od tri dijela, što pokazuje autoričinu široku tematsku lepezu – od proučavanja raznih domaćih i svjetskih književnih i kulturoloških fenomena do analiza proznih i pjesničkih djela naših istaknutih suvremenih autora. Prvi dio U moru esejistike raznorodan je po stilu i preokupacijama, jer obuhvaća temeljite književne analize opusa nekih naših klasika (Spoznajni krug Nikole Šopa u esejima Višnje Machiedo, Poezija kao duhovna alkemija – o Zvonimiru Balogu itd.), kao i razne književne i kulturološke fenomene (Iskreno o kulturi laži i kiča, Je li humanizam kapitulirao?, Nobelova nagrada za književnost – umjetnost, politika i diplomacija, Bog u hrvatskoj književnosti – od rezignacije do empatije itd.) Tu je i osebujan tekst U vremeplovu s romanom Kratki izlet Antuna Šoljana, u kojem autorica kreira neobičan dnevnik čitanja te stavlja klasično Šoljanovo djelo (dio po dio) u suvremeni kontekst komunicirajući s duhom pisca. Drugi dio knjige naslovljen je Hodnicima proze i obuhvaća kritike proznih knjiga naših istaknutih suvremenih pisaca raznih poetika (Ludwiga Bauera, Božice Jelušić, Lane Derkač, Dražena Katunarića, Ratka Cvetnića, Ivane Šojat, Milane Vuković Runjić, Roberta Roklicera i Mladena Machieda ). Treći dio knjige, pod nazivom Ronjenje u poeziji, obuhvaća kritike pjesničkih knjiga (Darije Žilić, Drage Štambuka, Davora Šalata, Ernesta Fišera, Božice Jelušić, Božice Brkan, Ane Horvat – s više tekstova o njezinim knjigama i važnim antologijama). U vezi s koncepcijom i kompozicijom rukopisa knjige Život među koricama, knjigu bismo mogli doživjeti kao živu strukturu – sve započinje bogatom esejistikom koja apostrofira bitne teme književnosti, anomalije naše i svjetske književne scene te civilizacijske paradokse koji su usađeni u književne svjetove (što bi mogla biti krošnja knjige). Potom slijedi niz prikaza proznih i poetskih knjiga hrvatskih suvremenih pisaca (što bismo mogli shvatiti kao deblo, stalan rast naše književnosti, objavljivanje novih knjiga). A sve je to, pak, usađeno u korijen „stabla“, u povijest hrvatske književnosti, što knjigu, uz izrazito sinkronijsku dimenziju, dopunjuje i onom dijakronijskom. Možemo zaključiti da Lada Žigo Španić u svojoj knjizi Život među koricama ulazi duboko u svijet knjige, ne ostaje samo na njezinim formalnim sastavnicama, odnosno opire se složenoj stručnoj terminologiji, koja bi zamaglila tekst i učinila ga nečitljivim. Ona piše eseje i književne kritike ne samo za stručne oči, nego i za sve pismene čitatelje, koji će, nakon živahnih i slojevitih analiza, doista poželjeti pročitati knjigu o kojoj se govori. Zbog svega toga valja pohvaliti stručnu, dubokoumnu i zanimljivo pisanu knjigu Život među koricama Lade Žigo Španić.