ZNAKOVI, STAVOVI, TRAGOVI: uvidi u hrvatsku likovnu umjetnost

U knjizi povjesničar umjetnosti Tonko Maroević okuplja niz tekstova u kojima se bavio predstavljanjem i tumačenjem raznih aspekata i glavnih predstavnika hrvatskoga slikarstva i kiparstva devetnaestoga i dvadesetoga stoljeća. Na uvodnom će mjestu biti nekoliko panoramskih pogleda na čitave epohe, kratkih sinteznih rezimea stilskih i žanrovskih tokova od romantizma i historicizma, preko Moderne i raznih avangardističkih tokova pa do Postmoderne i najaktualnijih tendencija, a s ambicijom tipološke i aksiološke inventarizacije. U drugom dijelu knjige sabrani su monografski i portretni zapisi o posebno znakovitim umjetnicima, kojima se kritičar u svojoj praksi bavio, a riječ je o tekstovima u rasponu od Karasa i Čikoša, preko Meštrovića i Tartaglije, Vanište i Murtića, Bakića i Radovanija, Boureka i Petlevskoga, Šuteja i Nives Kavurić Kurtović, pa do Kesera i Vrkljana, Kovačića i Drinkovića. Naravno, dio zanimanja posvećen je i stvaraocima izvan magistralne linije, ali onima koji svakako proširuju i produbljuju problemske raspone suvremenoga stvaralaštva, pa je interpretacija njihovih tragova i stavova posebno zanimljiva. U knjizi se sabiru neki rezultati od više no polstoljetnoga praćenja hrvatske likovne scene i aktivnoga sudjelovanja u njezinoj valorizaciji i afirmaciji. Uz neizbježnu subjektivnost sudova ipak je posebno zamjetljiva namjera što objektivnijega i što stručno utemeljenijega razmatranja vrlo raznolikih fenomena, dakako iz perspektive pluralističkog uvažavanja vrlo brojnih načina kreativne participacije i naglašeno individualnih putova oblikovne realizacije. Mnogo je puta citirana rečenica Radovana Ivančevića kojoj istinitost samo raste: da za Tonka Maroevića slikari slikaju i pisci pišu. Privući njegovu pažnju stečevina je u životu, nenadoknadiva ovjera u hrvatskoj sredini, prepoznata i daleko preko ovih granica. Slikari, kipari, likovni umjetnici općenito, koje je Maroević dotakao riječju, postaju povijesne činjenice i književni likovi.