DEMOKRATIJA I DUŽNOSTI: pohvale, osporavanja, iluzije

Uistinu impresivan, interdisciplinarni rukopis u kojem autor na sistematski način promišlja, s jedne strane, same temelje savremenog etičko-političkog samorazumijevanja i organiziranja, a s druge, nudi obuhvatnu analizu njegovih posljedica i implikacija kontekstualizirajući ih kako u klasične tako i vrlo recentne literarne obzore, ali i u antologijske rasprave koje značajno oblikuju razumijevanje političkog. Rukopis Demokratija i dužnosti strukturno je protkan perspektivama etike i političke etike, političke teorije, teorije demokratije, političke sociologije, političke filozofije, političke psihologije. Ono što tu poliperspektivnost drži na okupu, poput prizme kroz koju se svjetlost razlaže u spektar boja, na naše iznenađenje je: pojam dužnosti. Zašto je to iznenađujuće? Na samom kraju knjige autor kaže kako je već notorna činjenica političke znanosti, po čemu se ona razlikuje od etike i političke filozofije, da ona “ne tematizira fenomen političkih dužnosti, a teorije demokratije u politologiji i sociologiji politike uglavnom ne prepoznaju u njemu ništa iritantno, inspirirajuće i motivirajuće – i kada se o njemu govori ostaje on na marginama njihovog interesovanja i njihovih interpretacija”. S tim u vezi, autor želi ovom studijom dati doprinos kritičkoj refleksiji ove “slijepe tačke” politologije općenito i na taj način “skrenuti pažnju na relevantnost političkih dužnosti u ustavnim i demokratskim državama”, što je zadatak, kako on sam kaže “kritičke i proemancipatorski orijentirane politologije”.