DIJALOG O SVEĆENIŠTVU

Kršćanska literatura prošlih vremena, napose ona iz prvoga razdoblja kršćanstva, neiscrpna je riznica duhovnoga bogatstva i poticaja. Ovaj niz otačkih spisa nudi suvremenim duhovnim tražiteljima mogućnost da otkriju to autentično duhovno blago neprolazne vrijednosti. U vremenu nesigurnosti i poljuljanih vrijednosti spisi iz ove biblioteke predstavljaju čvrst temelj i siguran izvor. Upravo zato što je odbio biskupsku službu, Ivan Zlatousti potvrdio je koliko je cijenio svećeništvo, o kojem je napisao ovu briljantnu raspravu, prvu u patrističkom razdoblju. Osim što je ovo djelo svjedočanstvo o njegovoj osobnoj životnoj situaciji, vrlo je poticajno svakom čitatelju da dođe do boljih spoznaja o ulozi i dostojanstvu svećenika i u ovim našim vremenima u kojima svećeništvo prolazi kroz svojevrsne krize. Bili su oci i zauvijek će ostati oci! Crkvenim se ocima s pravom nazivaju oni sveci koji su snagom vjere, dubinom i bogatstvom svoga učenja tijekom prvih stoljeća Crkvu preporodili i uvelike doprinijeli njezinu razvoju. Uistinu, oni su "oci" Crkve jer je po evanđelju ona od njih dobila život. Također su i njezini graditelji jer su oni - na jedinomu temelju koji postaviše apostoli, a to je Krist - izgradili temeljno ustrojstvo Crkve. Crkva i danas živi životom što ga crpi od svojih otaca; na ustrojstvu koje utvrdiše njezini prvi graditelji, ona se još i danas nadograđuje u radosti i patnji svoga svagdanjeg življenja i svojih tegoba. Ivan Pavao II.