DUBROVAČKI BRODOVLASNIK FEDERIKO GLAVIĆ

Federiko Glavić kao četrnaestogodišnjak je otišao s rodnoga Šipana u grad Iquique u Čileu i ondje se teškim radom iznimno obogatio. Nakon skoro četvrt stoljeća provedenih u Čileu potkraj 1896. godine vratio se u Dubrovnik. Zarađenim kapitalom prvo je krenuo u svoju društvenu afirmaciju, izgradivši kuću u Šipanskoj Luci i potom 1902. godine reprezentativnu vilu Dubravka na Pilama (kasnije zgrada radija). Usporedno s time ulagao je u pomorstvo kao jedan od suvlasnika moćne brodske tvrtke Dubrovačka parobrodska plovidba. Idućih je skoro pola stoljeća Federiko Glavić bio jedan od glavnih faktora u pomorskome i gospodarskom životu Dubrovnika, ali i šire. Posebno je važna bila njegova uloga 1909. godine kada je prijetilo premještanje sjedišta tvrtke iz Dubrovnika, jer su austrijske vlasti vršile pritisak da se sva parobrodarska društva udruže u jedno dioničarsko društvo sa sjedištem u Trstu. Upravo energičnim zalaganjem i otporom Federika Glavića koji je istodobno otkupio i veliki suvlasnički udio u tvrtki, Dubrovačka parobrodska plovidba ipak je uspjela zadržati samostalnost i sjedište u Dubrovniku. Federiko Glavić poticao je stvaranje Dubrovačke trgovačke banke i bio jedan od njezinih osnivača 1902. godine. Banka je u tom trenutku bila jedina samostalna novčarska ustanova u Dubrovniku te je plasirajući kapital u Gradu i u njegovoj okolici dala značajan doprinos razvitku trgovine, pomorstva i gospodarstva općenito. Bio je i jedan od inicijatora osnutka tvornice boja i lakova Dubravka 1924. godine. Čitavo je vrijeme poticao i ulaganja u modernizaciju i održavanje flote Dubrovačke parobrodske plovidbe te gradnju novih brodova. Tijekom života na različite je načine pomagao potrebite i podupirao različite akcije, no svojom je oporukom posebno velike iznose novca ostavio mnogim kulturnim, prosvjetnim i humanitarnim institucijama u Dubrovniku. Pokopan je u raskošnoj obiteljskoj grobnici koju je dao izgraditi nakon tragične smrti kćeri Marije na samome ulazu u dubrovačko groblje na Boninovu. Ova je bogato ilustrana knjiga podijeljena u dvanaest poglavlja, ima preko 300 stranica, više od 130 ilustracija, 5 tablica i 2 kazala, a rezultat je istraživanja za autoričinu istoimenu doktorsku disertaciju.