ABEL SÁNCHEZ I DRUGE PROZE

Abel Sánchez. Pripovijest o strasti prema mnogima najbolji je roman Miguela de Unamuna, najvećeg španjolskog književnika 20. stoljeća. Unamuno je u romanu na moderan način reinterpretirao poznatu biblijsku priču o Kajinu i Abelu te u središte razmatranja postavio problem ljudske zavisti. Joaquín Monegro i Abel Sánchez dvojica su prijatelja koji se poznaju od rođenja i cijeli su život proveli zajedno. Još u djetinjstvu ozbiljni Joaquín bio je taj koji je marljivo učio i u školi postizao uspjehe, no talentiraniji i zabavniji Abel bio je glavni na igralištu i omiljen među djecom. Spoznaja o tome da Abel s lakoćom postiže uspjehe u društvu, isprva među prijateljima, a poslije i među ženama, u Joaquínovo je srce duboko usjekla snažan osjećaj ljubomore. Poslije, Abel će postati slikar, a Joaquín liječnik, ali osjećaj rivalstva Joaquína će pratiti čitav život, a u romanu će se razviti u filozofska razmatranja o odnosu umjetnosti i znanosti, strasti i razuma, vjere i nevjere. Unamunovo remek-djelo psihološka je studija karaktera modernoga Kajina, kojega progoni tragična mržnja prema bližnjemu i koji čitav život ne može pronaći odgovore na pitanja: Zašto sam tako zavidan? Što sam učinio da postanem takav? Zašto živim mrzeći sebe? Zašto ovdje svi živimo mrzeći jedni druge? Uz roman, u knjigu su uvrštene i dvije Unamunove pripovijetke, Ludilo doktora Montarca i Novela o Don Sandaliu, igraču šaha, koje problemski korespondiraju s tematikom romana te se zato često i u prijevodima Abela Sáncheza na druge svjetske jezike objavljuju zajedno s njim, a predstavljaju antologijska novelistička ostvarenja.