BIJEG OD BUDUĆNOSTI

U studeno predvečerje jedanaestog mjeseca 1426. godine, pomalo umorna, pomalo snena, mudra i uvažena hanuma Rabia al Sallam bijaše upravo smireno uronila u potiho sumračje, kad je prenu reska zvonjava telefona. Podigla je potom slušalicu da odgovori na jedan od bezbrojnih telefonskih poziva svojih očaranih pristaša i sljedbenika. Stroj u prislušnom odjelu obavještajne službe istom se, kao i uvijek, uključio, ne bi li u vidovnjačkim porukama Rabia hanume otkrio kakvu kodiranu terorističku grožnju. Otkako su je prije nekog vremena počeli nadzirati kao sigurnosno zanimljivu osobu, obavještajna je služba promijenila više ravnatelja, i premda je svaki odmah započinjao smjene djelatnika, unutarnju reorganizaciju službe i promjene na popisu sigurnosno zanimljivih osoba (od kojih su neke i po dva puta od uvaženih djelatnika iste službe postajale sigurnosno zanimljivim osobama i obratno), nalog za prisluškivanje Rabia hanumina telefona nitko ne ukinu, pa je umorni službenik i dalje morao slušati kako gotovo svakom klijentu mudra i vidovita Rabia al Sallam govori uglavnom jedno te isto. Džini su ti kuću zaposjeli, čuvaj se crne žene razroka pogleda, najbolje bi ti bilo stravu saliti, pij ujutro natašte vodu koja je pod punim mjesecom na balkonu prenoćila.