BRAČKI STATUT: bračko srednjovjekovno pravo

Srednjovjekovni primorski statuti najvažnije su vrelo hrvatske pravne povijesti i njihovo tiskanje je obveza zbog upoznavanja europske i svjetske javnosti s hrvatskom bogatom pravnom prošlošću. Brački statut je specifičan po tome što oslikava život jedne ruralne sredine u kojoj utjecaj recipiranog rimskog prava nije potiskivao starohrvatske pravne elemente kao, na primjer, u gradskim statutima. Na Braču se po pravilima toga statuta živjelo gotovo pola milenija (1305-1797.) Brački statut iz 1305. sačuvao se jedino u izdanju koje je Mletačka Republika tiskala u Vidamu (Udinama) 1656. godine pod naslovom STATUTA MUNICIPALIA, AC REFORMATIONES MAGNIF. COMMUNITATIS BRACHIAE. Po tom vidamskom izdanju je Karlo Kaldec priredio svoje izdanje Bračkog statuta i objavio ga 1926. godine u XI. volumenu Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium koje obično nazivamo akademijinim izdanjem. To akademijino izdanje s početka 20. stoljeća poslužilo je kao temelj za prijevod našem najvećem stručnjaku za povijesno pravna pitanja koji je do sada priredio za tisak te preveo na hrvatski jezik gotovo sve statute dalmatiskih komuna (splitski, trogirski, lastovski, hvarski, …). Objavljivanjem hrvatskih komunalnih statuta pratimo sličan pokušaj Venecijanskog sveučilišta u upoznavanju europske i svjetske kulturne javnosti sa statutarnim odredbama u ediciji “Corpus statutario delle Venezie”, gdje, naravno, ne nedostaje i naša komponeneta. U ovom izdanju objavljuje se uvodna studija Antuna Cvitanića o Bračkom statutu, latinski tekst iz Kaldecova (akademijina) izdanja, te prijevod na hrvatski jezik. Knjiga je opremljena latinskim kazalom, kazalom pravnorelevantnih pojmova te obimnim sažetcima na talijanskom i engleskom jeziku, kao i likovnim prilozima.