CAREVI NE UMIRU U POSTELJI: Od Cezara do Romula Augustula 44. g. pr. Kr. - 476. g. posl. Kr.

Postoji tek nekoliko vladara u povijesti koji su vladali većim područjem od rimskih careva. Na temelju drevnih izvora Fik Meijer opisuje posljednje dane rimskih careva, od diktatora Cezara do posljednjeg cara Zapadnog Rimskog Carstva, Romula Augustula. Knjiga nam pokazuje ne samo načine na koje su ubijeni, već i što se događalo zadnjih nekoliko dana njihovih života. Upečatljivo je da je od 87 službenih careva i mnogih pretendenata na prijestolje samo nekoliko umrlo u postelji. Fik Meijer pokazuje što se događalo u posljednjim danima života ubijenih careva. Neki, uključujući i Marka Aurelija i Septimija Severa, odlučili su čvrsto se suočiti sa smrću, pomiriti s prolaznosti egzistencije, ali je bilo nekih koji su odbili vjerovati da je njihova smrt bila izravan rezultat njihove katastrofalne vladavine. Carevi kao što su Neron i Heliogabal mislili su da su bogovi, ali je većina Rimljana imala drugačije mišljenje. Ludi Kaligula ubijen je nakon odlaska u kazalište, a Karakala dok je obavljao nuždu. Neke smrti careva još su okrutnije: Cezar je izboden dvadeset tri puta, Oton je, zakačen na kuke za meso, provlačen kroz Tiber. Kolika god velika bila moć careva, opasnost je uvijek bila prisutna. Glavna nit u knjizi su iznenađujuće ambicije da se postane carem, unatoč svim brutalnostima. Uvijek je bilo novih kandidata koji su gajili nadu da bi mogli uspjeti ono što njihovi prethodnici nisu: opstati na prijestolju. Ova knjiga govori o tome kako ih je svega nekoliko i uspjelo. Također nudi jasan poredak vladanja u rimskom carstvu te živopisne opise intriga i drame rimske imperijalne politike.