CRNA SVILA

Jarkova "Crna svila" fino je, stilski cizelirano i motivski začudno štivo, kroz koje se dominantno provlači osnovna tema: samoća, neprilagođenost, snažna melankolika i pomirenost sa sudbinom koju nam u velikoj mjeri iskroje drugi. Naravno, uvijek uz tragičnu, ponekad i tešku, ali lijepu ljubavnu priču. (Ivica Prtenjača, Vjesnik) Samoća, neprilagođenost, snažna melankolika i pomirenost sa sudbinom koju u velikoj mjeri kroje drugi, osjećaj je koji se provlači kroz Jarkovu prozu. (Maja Erceg, Makarska kronika) Sve zajedno uzevši, veliki je teret na plećima junaka ovih priča, i da nije onih spomenutih rijetkih trenutaka svjetlosti i ljepote, onih niotkuda u njihov svijet zalutalih žena, ovo bi bila jako mračna knjiga. (Novi list) Shvaćajući tuđe tekstove (koje na različite naći ne preuzima u svoje) kao "riznicu" i birajući "piste po srodnosti", Jarak ih zapravo čuva od zaborava i stvara neki osobni kanon u doba trivijalizacije umjetnosti, života, svijeta. No makroprojekt koji je zamislio nipošto nije jednostavan kako se tim u prvi mah. Dapače, pun je nepoznanica, sumnji i pitanja. (Strahimir Primorac, Vijenac) Kao najavu skorašnjeg izlaska svoje nove knjige pripovijetki 'Crna svila', koja bi trebala uskoro izaći u nakladi Profila, Rade Jarak je na Knjigomat.com-u objavio ulomak iz pripovijetke Mračna godina. Knjiga je drugi dio 'Enciklopedije očaja', a sastoji se od pet pripovijetki: Ljolja (Rusija 1927.); Put na jug (Kalabrija 1936.); Mračna godina (Staljingrad 1942.); Zaklonjeno sunce (Budimpešta 1945.); Izgubljeni krajevi (Langhe kod Torina 1947.) - te na neki način obrađuje razdoblje europske povijesti od 1927. - do 47. kroz niz ljubavnih priča.