GONZA: proučavanje i tumačenje ezoterijske tradicije istočnog hrišćanstva, Tom I: egzoterični krug

Tradicija gleda na kozmos kao na živo biće. Origen u "Načelima" uspoređuje ga s divovskim organizmom, čija je duša Bog. Ovaj koncept je sačuvan u gotovo netaknutom obliku u ezoteričnoj tradiciji; nalazimo izraženu u skraćenom obliku u liturgijskim molitvama i odgovorima, nazvanim Velika Ektenija (ruska riječ za liturgiju). Ovaj stari koncept ilustriran je jednim dijagramom; počevši od Boga, koji je duša naše duše, i postupno do Boga, koji u sebi sadrži sve što postoji. Ovaj dijagram sastoji se od dvanaest koncentričnih krugova: počevši od središta, oni predstavljaju kozmičke elemente. Ta dvojna koncepcija jedinstvenog Boga - duše naših duša - koji obuhvaća stvoreni kozmos - karakteristika je ezoterične tradicije. Nalazimo ga i u evanđeljima i tekstovima apostola, ali u načelu ostaje nezapažen. Već smo to spomenuli, navodeći sv. Isaac Sirin u vezi s identitetom unutarnjeg i vanjskog kaveza. (Milosrđe: Sveti Izak Sirijac, 2. 30. pouka). *** Kozmos nam se, gledan s našeg planeta, čini takvim kakav jest jer njegovo tijelo promatramo iznutra. Ne vidimo ga u cijelosti jer su naše percepcije stvorene i mi ih uređujemo u vlastitom mjerilu koje je beskrajno malo u odnosu na tu cjelinu. To nas dovodi u zabludu o udaljenosti između zvijezda, koje su žarišta žive tvari i dijelovi univerzalnog organizma. Gledano iz unutrašnjosti, oni izgledaju golemi, ali je gustoća kozmosa u cjelini analogna gustoći našeg tijela. Čovjek u svemiru nalikuje mikroorganizmima u ljudskom tijelu. Da smo mikrobi, svoje bismo tijelo vidjeli iznutra - poput zvjezdanog neba punog galaksija, koje bi bile naši organi. S druge strane, da smo ogromni i da vidimo kozmos u njegovim vlastitim razmjerima, vidjeli bismo živo tijelo. To je posljedica načela relativnosti.