HRVATSKO MODNO-ODJEVNO NAZIVLJE: jezična analiza modnih časopisa od 1918.-1941.

Fenomen koji oduševljava i razočarava, koji čovjeku daje toliko radosti, unazađuje duh i uzima slobodu; fenomen o kojemu se govori više nego o bilo kojoj drugoj domeni ljudskoga života, a još se uvijek ne zna dovoljno jest moda. Govoreći o funkcijama, učincima i očitovanjima mode govori se o funkcijama, učincima i očitovanjima odijevanja: ponajmanje se zapravo piše i zna o tome kako je moda jedno, a odijevanje nešto drugo ili što je odijevanje, a što moda. Još od početaka svojega razvoja, čovjek je odjećom (engl. dress, clot-hing; franc. vetement, njem. Kleidung; tal. vestimenti) štitio tijelo pa se govori kako je njezina primarna, prvobitna funkcija zaštitna. Od najranijih vremena odjeća ima i religiozni karakter, a s razvojem je umjetnosti oblikovanje odjeće dobilo estetsku funkciju. Seksualno-erotska funkcija odjeće također je bitna u cijeloj ljudskoj povijesti. Odjećom se, nadalje, pokazuje i društveni status: odabir odjeće u mnoštvu i način na koji je stavljamo u odnos jasna su oznaka specificirane društvene uloge. Stoga se odjeća može sagledati kao znak pa postaje komunikacijski medij. Ako je odjeća znak kojim se nešto poručuje, kojim se donose obavijesti o onome tko odjeću nosi, onda je moda (komunikacijski) sustav znakova kao što je i jezik sustav znakova. Sintagma mode kao jezika prva je, iako ne i najvažnija, među trima sintagmama o odnosu mode i jezika koje su potaknule ovakvo istraživanje. Tvrdnja da je odjeća jezik koji ima svoj rječnik i gramatiku, koliko god se činila neobičnom, zapravo nije nova...