HRVATSKO SREDNJOVJEKOVNO PJESNIŠTVO: pjesme, plačevi i prikazanja na starohrvatskom jeziku

Knjiga Hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo (Pjesme, plačevi i prikazanja na starohrvatskom jeziku) prva je potpuna hrestomatija i monografija starohrvatskih pjesničkih tekstova iz razdoblja od druge polovice 14. do druge polovice 16. stoljeća. Tekstovi su pisani starohrvatskim jezikom (čakavske i štokavske osnovice) i trima hrvatskim pismima (starom latinicom, glagoljicom i ćirilicom). Starohrvatski pjesnički tekstovi nisu dosad bili objavljeni kao jedinstven korpus sa svim poznatim inačicama, prema dosljednim tekstološkim načelima, pa je ova hrestomatija i monografija najrelevantniji izvor podataka o najstarijem pjesništvu na hrvatskom jeziku. Knjiga se sastoji od iscrpne uvodne studije Dr. Amira Kapetanovića i kritičkoga izdanja svih poznatih inačica svih pjesničkih tekstova navedenoga razdoblja. Autori su kritičkih izdanja tekstova i njihovih popratnih uvodnih rasprava Dr. Amir Kapetanović, Dr. Dragica Malić i Dr. Kristina Štrkalj Despot. Uvodna studija donosi iscrpan opis starohrvatskoga pjesničkoga korpusa: analiziraju se problemi genealogije i klasifikacije starohrvatskoga pjesništva (i srednjovjekovne književnosti uopće); odnos jezika i pisma, usmene i pisane književne tradicije; suodnos s povijesnim realitetom srednjovjekovlja, poetske i estetske, te paleografske, grafijske i jezične značajke tekstova. Priložen je i popis izvora s recentnim podacima o mjestu gdje se čuvaju, signaturi, vremenu iz kojega potječu, sadržaju, porijeklu itd. Iznesena su i tekstološka transkripcijska načela prema kojima su tekstovi priređeni iz rukopisa i inkunabula na svima trima hrvatskim srednjovjekovnim pismima u tekstove pisane suvremenom hrvatskom latinicom, i to tako da transkribirani tekstovi vjerno odražavaju jezične značajke tekstova. Hrestomatijski dio knjige, kritičko izdanje starohrvatskoga pjesništva, podijeljen je u tri žanrovske cjeline: I. Pjesme; nadalje tematski klasificirane u religiozne pjesme (božićne, pasionske, uskrsne, tijelovske, eshatološke i svetačke pjesme) i pjesme svjetovne tematike; II. Inačice Marijina plača; III. Drame (versificirane dramatizacije Isusove muke i muke svete Margarete). Tekst svake pojedine inačice kritički je utvrđen prema izvorniku, popraćen kritičkim aparatom, koji uključuje komentare o emendacijama, grafijskim pogreškama, relevantnim ortografskim, paleografskim i jezičnim značajkama, razlikama prema prethodnim izdanjima, te kratkom uvodnom raspravom prije svakoga teksta, gdje se iznose podatci o sličnostima i razlikama među inačicama, te o književnopovijesnim i jezičnopovijesnim značajkama. Takav tekstološki pristup u kojem su sve poznate inačice nekoga teksta jednako vrijedne, nov u hrvatskoj filologiji, odabran je stoga što jedini odražava temeljne značajke srednjovjekovne književnosti: varijantnost, slobodu kompiliranja i adiranja te anonimnost sastavljača. Korpus u kojem su ravnopravno zastupljene sve inačice svih tekstova, dakle cjelokupna poznata pjesnička baština na starohrvatskom jeziku, ujedno je i jedini lišen subjektivnosti i intuitivnosti koje karakteriziraju antologijske pristupe, te je stoga i najrelevantniji za sva buduća medievistička književnopovijesna i jezičnopovijesna istraživanja.