ISTRORUMUNJSKE ETIMOLOGIJE. KNJ. 3, ZOONIMI: ŠUMSKE I POLJSKE ŽIVOTINJE, MIKONIMI, BAČVARSKA TERMINOLOGIJA

Prof. dr. Goran Filipi danas je nedvojbeno najbolji poznavatelj ukupne jezične situacije i jezičnih odnosa u Istri, a poglavito stanja enklavskih i manjinskih idioma na tom prostoru - (istrorumunjski, istroromanski i istromletački -, od kojih su prva dva pred nestankom. Velika je zasluga prof. Filipija što je tijekom više godina uspio prikupiti i objavit jezične atlase kako za istroromanski tako i za istrorumunjski, dok je rad na istromletačkom i čakavskom atlasu u tijeku. Usporedno s radom na atlasima (zapravo na jezičnom atlasu istre) profesor Filipi predano godinama proučava i pojedinačne jezične pojave iz tih idioma, a posebno je plodno njegovo bavljenje etimološkim proučavanjima. U trećem se dijelu istrorumunjskih etimologija obrađuje ukupno nešto više od stotinu naziva. Pojednostavnjeno gledanje na istrorumunjsku etimologiju svodi rješenja na dvoje: s jedne strane očuvani stari (rumunjski) nazivi i s druge strane posuđeni iz okolnih čakavskih govora. Upravo je profesor Filipi pokazao da su realnosti drugačije, složenije, te da se, s jedne strane, kod očuvanih starih donesenih naziva daju iz današnjih oblika očitavati naznake razvoja na prostorima prije dolaska u Istri kao i, s druge strane, da čakavski elementi u istrorumunjskom ne moraju biti iz najbližih hrvatskih govora (s njihovim, primjerice, elementima iz istromletačkoga), nego ili iz udaljenijih hrvatskih (kadšto, znatno rjeđe, i slovenskih) govora ili pak čuvati starija stanja koja su se u hrvatskim istarskim govorima izgubila. Upravo zato ovo djelo, koje je u osnovi romanističko, ima veliku važnost također i za hrvatsku dijalektologiji i općenito povijest hrvatskoga jezika. (Akad. August Kovačec)