About the Book
Već površan pogled na književnu prošlost otkriva naizgled jednostavnu istinu: iza svakoga se velikog vremena krije barem jedno veliko ime. Ili obrnuto, dodali bi drugi. I u jednom i u drugom slučaju veza vremena i njihovih predstavnika obostrano je uvjetovana. Tiče se to podjednako i svih vremena i svih djelatnosti, pa i svih istaknutih pojedinaca, dakle i književnosti i književnika. Spisateljska ukorijenjenost u vlastitom vremenu istina je koju, zapravo, nikomu ne pada na pamet ni provjeravati, a ako istina njegova vremena nadraste i svoje i druga vremena, govorimo o njezinoj univerzalnosti, dok je djelo koje ju tumači nedvojbeno umjetničko sui generis.
A što je s onim - barčevski kazano - veličinama malenih granice čijih djela ne prelaze ne samo granice nacionalne kulture i umjetnosti, već ni tzv. lokalne, a kojih je upravo puna svaka kultura i svaka umjetnost. Njihovo djelo ne podnosi jake kriterije; što je krupniji raster njihova motrenja, to je bljeđi udio njihova čina. Ali zato u svakoj finijoj, temeljitijoj raščlambi svih fenomena putovi nužno vode i tim malim veličinama koje su nadahnjivale svoje vrijeme i svoje sredine, unosile u njih živost, poticale i sijale, a bez kojih ne bi bilo ni onih iznimnih, vrhunskih pojedinaca.
Među ove druge pripada i Ivan Franjo Jukić, pisac i prosvjetitelj skromna djela i još skromnijega udjela u nacionalnoj kulturi. Ali, kako ne možemo nastaviti u smislu da je bio i jedan od mnogih, već tek jedan od rijetkih, čini se da mu djelo skromnim čini više daljina s koje danas gledamo na njegov rad nego što to ono po svojim učincima uistinu jest. Uostalom, drukčijim ga ni sam autor nije držao niti bi mu se samomu mililo da je ičim stršilo te zasjenjivalo plemenite i skromne nakane i napore predanoga raba Božjega, redovnika sv. Franje Asiškoga iz Bosne Srebrne. Želio je samo služiti svojoj zemlji i njezinim ljudima te pripomoći oslobađanju svojih sunarodnjaka dvojaka ropstva: onoga zbog tuđinca neprijatelja i onoga zbog neznanja. U tu se svrhu fra Ivan Franjo Jukić latio pera te ispunjavao svoju zadaću uporno i ustrajno, bolesti i oskudici usprkos - do samoga kraja.
Upravo o tome - o profilu jednoga ideala - od početka do kraja govori ova knjiga, lišena svake ambicije osim jedne jedine: da se spomene jednoga od skromnih utemeljitelja nacionalne duhovnosti, čije ime danas svakako manje znači od njegove misli i djela. Upravo je u tome Ivan Franjo Jukić nadrastao svoje vrijeme.
