KINESKI ŠAPAT

Kineska prošlost i kineska svakodnevica - treba iskreno priznati - velikom broju ljudi, Europljanima, ali i pripadnicima drugih kontinenata, vrlo su malo poznate. Kineski je život do nekoga vremena bio zapravo nešto posve tajnovito, nešto što je zatvoreno u sebe sama teško prelazilo čvrste i oštro postavljene kineske granice. Tko bi odlazio u Kinu, primjerice koji lektor, gospodarstvenik ili kakav drugi djelatnik, sigurno je s mnogo poštovanja i obazirnosti boravio u toj zemlji, nemalo puta čudeći se načinu života samih Kineza i gotovo nikakvoj komplementarnosti s vrijednostima takozvane zapadne civilizacije. Davor Velnić bio je, ako izuzmemo jugoslavensko državno osoblje, posijano u Yu-ambasadi u Pekingu, rijedak primjer čovjeka koji je u toj zemlji živio više godina i upoznao - na mnoge načine - kineske prilike i neprilike, civilizaciju koja je posve drukčija, često nerazumljiva, pa i vrlo teško prihvatljiva. Izrastao je - kako sam reče - u našega čovjeka u Pekingu, no ne samo u Pekingu, često je, kao i u mnogim drugim prigodama pri svojim putovanjima, iskreno i dojmljivo srastao s podnebljem kojim se kretao. Velnićev Kineski šapat kreće se dakle u nekoliko pravaca: kadšto je putopisne naravi, kadšto filozofsko-duhovnih promišljanja, kadšto esejiziranja, kadšto pronicanja u tajne i misterije kineske civiliazcije, kadšto ironične opaske nesnalaženja i primitivizma yu-ambasadorskoga osoblja u doba raspada jugoslavenske tvorevine… Velnićev Kineski šapat pravi je i nenametljiv govor čovjeka koji, prodirući u svijet velikih nepoznanica, ostaje duboko začuđen i prosvijetljen riječima koje do njegove nutrine dopiru šaptom ili krikom, ali dopriu polagano, kapilarno, suptilno kao subjektivni pogled u kinesku zbiljnost do kojega se ipak najcjelovitije dolazi razumijevanjem šapta i svile.