ORDER NO. 12: Pula in the Austrian epoch - people and buildings

Pula… trideset stoljeća star grad, grad u kojem se talože i prožimaju epohe, susreću narodi, civilizacije i isto toliko različitih govora. Ovdje, gdje je toplo more Mediterana s plavetnilom Jadrana najdublje ušlo u srce Europe ili se srednja Europa spustila do toplog mora, na ovim je obalama nastala kolijevka europske civilizacije. Germanske, romanske i slavenske kulture naroda u suživotu ili u prožimanju. Pula je smještena u zaštićenom, prostranom i razvedenom zaljevu, na uzmorskoj ravnici, a okružuje ju dvadesetak niskih blago k moru nagnutih brežuljaka. Ovaj je grad uvijek imao otvorena vrata za sve one koji su mu čista srca stizali sa svih strana svijeta. I danas u Pulu treba doći, zbog sebe, ne zbog Pule, kada nas život izranjavi nepravdama i teškoćama, kada poželimo trenutak mira u sjenama borova uz bistro more i odmora u parku dok pred nama davna prošlost izranja u kamenim spomenicima, umornim od prohujalog života - u Puli se uvijek može naći luka spasa i ljepota života. Pula je prema legendi jedan od najstarijih gradova Europe i na svakome koraku pokazuje lice starog antičkog grada. Znano je da Rimljani zauzimaju Istru 177. godine prije Krista. Tada Pula postaje administrativno središte cijele Istre, u njoj se podiže nekoliko monumentalnih zdanja: Arena, Augustov, Dianin i Jupiterov hram, Veliko kazalište, Dvojna i Herkulova vrata, Slavoluk Sergijevaca, koji je u crtežu sačuvan među studijama Michelangela Buonarrotija. Bilo je to, drugim riječima, vrijeme procvata grada u kojemu je već tada živjelo oko 10.000 stanovnika. Nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva Pula prolazi razdoblja zaostajanja i propadanja, stari izgubljeni sjaj nisu joj mogli povratiti ni Goti, ni Franci, a ni akvilejski patrijarsi. A mnogo su od toga starog sjaja odvukli u Mletke i tako Pulu opustošili pa se njen ponovni život obnavlja tek 1850-ih kada se Pula imenuje ratnom lukom Austrije, čime započinje njezin ubrzani razvoj. Kroz dugu su povijest Pulu šibali burni vjetrovi, donosili i odnosili raznorazne nemile i dobre vlasti i države. Od Danteovog spominjanja Pule u Božanskoj komediji ona se ponosi s tri epohalna razdoblja u svojoj dugoj povijesti: veličanstvenim antičkim vremenom kojemu se i danas divimo, srednjim vijekom kada se već od X. st. do 1331. uspijeva razviti do slobodne srednjovjekovne gradske komune i konačno bogatim austrougarskim vremenom kojim se i danas ponosimo.