PIRATI NA NAJLJEPŠEM OTOKU

Nakon što je objavila 23 stručne i znanstvene knjige, autorica se odlučila na prilično neuobičajeni korak pisanjem jednog ‘multimedijalnog’ satiričnog djela. Iznenađeni su samo oni koji profesoricu Slunjski ne poznaju izbliza - ili barem preko njezinih fejzbučnih objava i komentara. Jer je njoj trpak i profinjen humor sasvim uobičajen način komuniciranja. Ovo djelo pripada jednoj dugoj tradiciji satire koja svjesno hiperbolički karikira našu stvarnost, ali upravo tom hiperbolom nam i daje mogućnost uviđanja njene suštine. Nije teško shvatiti o kojem se Otoku ovdje radi, brojne opisane situacije poznate su svakome od nas s ovih prostora, a nije problem ni odgonetnuti zašto se baš koristi simbol otoka. Edita Slunjski piše jednostavnim stilom, u kojemu uporaba skraćenog infinitiva (npr. ‘uradit’ namjesto ‘uraditi’) govoru daje notu lokalnog i priprostog. Zanimljivo je i zamijetiti određenu finoću u izražavanju, nema psovki, a tamo i gdje se pojave, kriju ih standardne **. Dodatnu draž ovoj knjizi pruža i onaj sadržaj zbog kojega sam ju u prvoj rečenici ovog teksta nazvao ‘multimedijalnom’. Neke dijelove i treba čitati uz zvučnu kulisu pjesama na koje nas šalju poveznice, a radi se nimalo slučajno o punku - glazbi uz koju je i autorica odrastala, a i koja je oduvijek predstavljala najljući vid umjetničke društvene kritike. Punk jednostavno zapjevate onda kad više ne želite ni analizu, pa ni satiru, nego biste sve najradije poslali - da ostanemo u gabaritima jezika kojega rabi i ova knjiga - u onu riječ koja nakon slova k ima *. Tu su i brojne fotografije koje su prepravljene tako da svi likovi budu prikazani kao pirati. Metafora pirata jest zapravo i ključna za razumijevanje poruke djela i mislim da čitatelju neće biti teško dokučiti tko su oni zapravo. A tu su i duhoviti crteži što ih je spisateljica vlastoručno načinila, pa time pokazala još jedan svoj talent, uglavnom nepoznat onima koji ju poznaju prije svega kao sveučilišnu profesoricu pedagoških predmeta.