POSTATI PALESTINKOM

U jednom odlomku ove bolne i intimne knjige Lina Meruane podsjeća na to da neki od Palestinaca protjeranih sa svoje zemlje nakon Arapsko-izraelskog rata 1948. godine još uvijek imaju ključeve svojih kuća, koje su uništene i ne postoje već desetljećima. Ti ključevi, zasigurno zahrđali, simbol su identiteta koji oni ne žele izgubiti. Postati Palestinkom taj je ključ, ključ kojim Meruane, koja je rođena (1970) i odrasla u Čileu, a živi u New Yorku, pokušava otvoriti vlastito palestinsko sjećanje. Postati Palestinkom nije ni knjiga obiteljskih uspomena, ni kronika, ni društvenopolitički esej: to je izvrsna bilježnica razmišljanja, sjećanja i čitanja o zemlji svojih predaka što ih autorica započinje u trenutku kad se, u već zrelim godinama, pojavi mogućnost povratka u zemlju u kojoj nikada nije bila, u zemlju iz koje su njezini baka i djed otišli u potrazi za drugim životom. Prvo ispituje oca i tete, prateći nit obiteljske povijesti. Zatim čita, istražuje i raspravlja o tome. I na kraju putuje u Palestinu te upoznaje njezin krajolik. Povratak na mjesto na kojem nikada prije niste bili: taj upečatljivi paradoks jedan je od temelja knjige koja istražuje razloge zašto se ljudska bića, mimo svake logike, uvijek drže tradicije i instinkta. Postati Palestinkom govori dakle o labirintu identiteta, ali i o svim onim opetovanim pitanjima koja su stalno na karti sukoba. O zastrašujućoj sramotnosti Židova koji na pročeljima kuća u Hebronu ispisuju: “Arape u plinske komore”. O iracionalnosti političkih argumenata i o ekstravagantnim uvjerenjima koja se stječu kad se netko nađe unutar meteža. O bijedi, okrutnosti, poniženju. I o jeziku. Drugi dio knjige, naslovljen “Postati drugima”, dijalog je između Meruane i tekstova drugih pisaca koji su se osvrnuli na sukob između Palestinaca i Izraelaca. Autorica odabire komentatore koji su najviše izoštrili misaonost i osjećajnost: između ostalih Amosa Oza, Davida Grossmana, Susan Sontag ili Gideona Levyja. Njezino je polazište uvjerenje da stvarnost poznajemo kroz nazive koje joj dajemo i da se, posljedično, tom stvarnošću može manipulirati riječima. “Kad Palestina nestane kao riječ, nestane i kao država, kao zemlja i kao domovina”, citira Meruane Murida Bargutija. “Okupacija” ili “oslobođenje”? “Izbjeglice” ili “ljudi iz logora”? “Izrael” ili “cionistički entitet”? Jezik, kaže Meruane, također ubija. Postati Palestinkom lijepa je knjiga koja kao da je napisana tihim glasom, malim slovima, u trajnom nastojanju da se ratna grmljavina nadvlada intimnošću književnosti.