PRILOZI ZA PORTRET MOJE GENERACIJE

Ovom knjigom publicist Duško Čizmić-Marović nudi publicistički efektnu i sugestivnu sliku generacije snažnih osobnosti koja se oblikovala u studentskome političkome i publicističkom aktivizmu od 1969. do 1971. godine. Serijom portreta odabranih glavnih likova svoje generacije, koja je objavljena u proljeće 2001. u Jutarnjem listu, te nizom kolumni u Slobodnoj Dalmaciji u prvoj polovici 2000-tih, autor se s uvjerenjem da je s “dva ili tri odabrana portreta moguće prikazati čitavo jedno razdoblje sa svim njegovim proturječnim tendencama” upustio u “arheološko istraživanje” vrijednosnog “čišćenja hrvatskog sjećanja”. Riječ je o generaciji čiji se specifični kolektivni identitet formira i učvršćuje u iskustvu studentske pobune 1968, u kritičkom sučeljavanju s tim iskustvom u Savezu studenata Zagreba i Hrvatske 1969-1970. odnosno u Studentskom listu te u “pokretu hrvatskih sveučilištaraca” 1971. I sam aktivan i istaknuti sudionik, autor pokušava objektivno predočiti osnovne motive, postavke i postupke aktera, odlučivši pritom “o svima pisati pozitivno”. Takav mu je pristup omogućio da shvati značaj pobune i osjeti težinu stradanja svojih nekadašnjih protivnika (D. Budiše, I.-Z. Čička, A. Paradžika, A. Žužula i D. Petrića), a zauzvrat je i “njegov” dio generacije (u portretima S. Langa, D. Strpića, Ž. Puhovskog, D. Lalovića) “zasvijetlio punim svojim značajem”. Projekt je ostao nedovršen. Autor se suočio s teško premostivim poteškoćama kada je shvatio kako je zadaća dočaravanja “čitavoga jednog razdoblja” posredstvom predstavljanja središnjih likova svoje generacije tek pola posla, a da onaj teži dio podrazumijeva da se i sami likovi pokušaju primjereno razumjeti iz cjeline povijesnog konteksta u kojemu su živjeli i djelovali. To je nadoknadio prijatelj mu, politolog Dragutin Lalović, podastrvši svojim opsežnim pogovorom dragocjen prilog cjelovitom i kritičkom razumijevanju hrvatske suvremene povijesti.