TE CRNE PTICE ISTINE: kako sam pridonio rušenju Rankovića

"Iz vremena koje se u Brunovićevu tekstu prikazuje, kao i iz drugih razdoblja hrvatske novije povijesti, postoji dosta napisa-eseja-memoara pa dakako i literarnih sastava, ali Brunovičev tekst ne samo što nije suvišan nego je i osobit, nema u njemu ponavljanja ni nedorečenih fraza, sve što se kaže odražava osobitim stilom kazanu životnu istinu. Kazivanje je prožeto i utemeljeno na individualnom doživljaju i doživljavanju, ali istovremeno tako ilustrirano suvremenim odnosima da predstavlja prvorazredni dokument jednog vremena. Sve što se prikazuje i o čemu se govori dobiva osobito svjetlo životnosti, uvjerljivosti i istine. Na taj način jedna tragična spoznaja dobiva literarnu i memoarsku utemeljenost. Rukopis Kazimira Brunovića ukazuje na jedan osobiti problem, onaj o stanju u kojemu su su nalazili lijevo orijentirani Hrvati, koji su takvu orijentaciju zapravo oblikovali, izazvali i realizirali i u jugoslavenskim relacijama, a zatim su bili svjedoci onoga što je takva orijentacija izazvala, čime je rezultirala. Brunovićevo kazivanje postaje tako ilustracijom novije hrvatske povijesti, čime rukopis zadobiva dvostruku vrijednost i dvostruki znak: onaj osobne drame i onaj nacionalne tragedije i zablude." (iz izdavačke recenzije Rafe Bogišića) "Osnovni sadržaj rada jesu autorovi doživljaji za vrijeme služenja vojnog roka u školi za rezervne oficire u Bileći u istočnoj Hercegovini sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Izvanredna moć zapažanja i niski prag tolerancije dovode Brunovića u situaciju u kojoj je svjedok i akter događaja na kojima se prelamaju i počinju rješevati temeljni problemi druge Jugoslavije. Ukratko: mali partizan, oficirsko komunističko dijete, član Saveza komunista do odlaska u JNA, dakle osoba "s pedigreom", postaje krunski svjedok optužbe velikosrpstvu i birokratskom komunizmu na povijesnim Brijunskom plenumu (kolovoz 1966.) nakon kojeg, u "zgušnjenoj povijesti", događaji gotovo predodređujuće vode prema hrvatskoj neovisnosti. Autobiografski fragmenti Kazimira Brunovića, dijelom temeljeni i na dnevničkim bilješkama (!), predstavljaju dragocjeno vrelo za istraživanje, rekonstrukciju i ocjenu hrvatske povijesti druge polovine XX. stoljeća. Oni 'pokrivaju' područje i vrijeme izrazito deficitarno povjesnim vrelima zbog čega ih kao historiograf najtoplije preporučujem za objavljivanje. Bez ovakvih 'detalja', kao predradnji, bilo bi vrlo teško načiniti sintezu tog razdoblja hrvatske povijesti, a što se sve više pojavljuje kao imperativ naše historiografije." (iz izdavačke recenzije Ljubomira Antića)