EUROPSKI VJESNIK: bijes građana i mir Europe

Promišljanja o Europskoj uniji iz pera Roberta Menassea, nastala kao rezultat duljeg boravka u Bruxellesu, nude nam određenu dozu solidno argumentirana optimizma, koji, naravno, ne zazire ni od kritičkih tonova, jer, kako i sam ističe, u EU-u „štošta valja propitivati i kritizirati“. Isto tako, međutim, koncepciju „postnacionalne demokracije“ ne valja sagledavati kao birokratsku sablast, već kao izglednu političku, ekonomsku i kulturnu realnost, što pak nije moguće bez kritičkog sučeljavanja s nizom klišeja i predrasuda, okoštalih tijekom posljednjih desetljeća u sveukupnoj europskoj samopercepciji. Na čitak i zanimljiv način Menasse, koji je u Bruxelles prvotno otputovao zbog sondiranja terena za mogući roman, piše o „iznenađenjima“ koja su ga tamo dočekala, a jedno od njih svakako je činjenica da mu se Europska komisija protivno uvriježenoj bojazni skeptika i pesimista predstavila kao „otvorena i transparentna“ institucija „vitkog, štedljivog i jeftinog“ činovničkog aparata. Zanimljive analize aktualnih europskih kriza - koje ni izdaleka nisu isključivo financijske prirode - upletene u pitko tekstualno tkivo ovog kulturno-političko-ekonomskog putopisa, vode nas, na tragu ideja kakve danas zagovaraju filozofi poput Jürgena Habermasa, romanesknom završetku u kojem se ne bez ironije tematizira ozračje predvečerja potonuća, jer jedna od dviju ponuđenih koncepcija budućnosti svakako će potonuti: postnacionalna demokracija ili nacionalna država.