GALICIJA 1914.: Hrvati i sudbonosna bitka Austro-Ugarske Monarhije

Sudar dvaju blokova koji će iz korijena izmijeniti sliku svijeta izmamio je toga nesretnog kolovoza 1914. godine dva kolosa da na galicijskim ravnicama omjere svoje snage. Bio je to zapravo početak kraja obaju carstava, ali i ne samo njih, nego i cijeloga društvenog poretka stare Europe. Austrougarska vojska tada je već debelo zagazila u četvrto desetljeće bez ispaljenoga metka i našla se u situaciji da se gotovo preko noći mora angažirati na dvjema bojišnicama, srpskoj i ruskoj. Dva balkanska rata od Srba su učinila prekaljene borce. Rusi su tek iskusili sve teškoće modernoga ratovanja u Rusko-japanskome ratu. A austrougarske snage u Galicijskoj bitki imale su svoje prvo pravo vatreno krštenje. Galicija - bogata zemlja siromašnih ljudi, kako je to lijepo opisao kolega Filip Katanić, do sredine rujna 1914. godine postala je grobnicom nebrojenih vojnika. Prvi sraz dvaju carstava plaćen je krvlju više od 600 000 žrtava, a bilo je to tek početno slaganje figura na šahovskoj ploči prostrtoj po galicijskim ravnicama, selima i gradovima. Priča o dva krvava tjedna Galicijske bitke proizišla iz pera kolege Katanića predstavlja prvorazredan historiografski rad koji će uvelike pridonijeti rasvjetljavanju brojnih aspekata bitke, od snaga na terenu, preko zakulisnih događanja na najvišim razinama vojnih zapovjedništava, pa sve do tumačenja kompleksne vojne problematike unutar širega vojno-povijesnog konteksta. Katanićev rad, koji odlikuje poseban osvrt na hrvatske zapovjednike i postrojbe, predstavlja krucijalan doprinos rasvjetljavanju uloge hrvatskih ratnika koji su dali svoj doprinos u nastojanju da se Dvojna Monarhija obrani od prvoga udara ruskih snaga. Pod naletom ruskoga parnog valjka, kako se često znalo opisivati rusku vojnu silu, živote su položili brojni hrvatski vojnici. Nitko nikad nije pobrojio Hrvate čije kosti i danas prekriva galicijska crnica. Nitko nije pobrojio ni uplakane majke poginulih Istrana, Dalmatinaca, Slavonaca, Hercegovaca… Sve je to nestalo u ropotarnici povijesti koja je i žrtve i tugu i bol, koju su one sa sobom nosile, nakon rata nastojala prepustiti povijesnomu zaboravu. U tome pogledu ovo djelo odaje počast svim hrvatskim ratnicima, njihovoj žrtvi, te predstavlja nezaobilazno svjedočanstvo bogate hrvatske vojne povijesti.