GENEALOGIJA IZDAJE

Pisanje i iščitavanje Sanje Bojanić događa se s obzirom na stvarni tekst, na stvarni jezik. Ova knjiga poziva na dijalog o čitanju i značenju: što znači stvarno čitati, doista iščitavati, analizirati, uistinu razumjeti neki tekst? Koliko svaka poruka može imati značenja? I kako ona sve mogu do nas doprijeti? To nije tekst koji se čita zbog “cilja”, “zaključka”, on nas nigdje ne dovodi - u njemu čitatelji prate sam proces mišljenja. U tome je njegova ljepota: detaljistički je, povremeno ne-linearne strukture i po tome je sličan tijeku samog mišljenja koji nije lako zabilježiti. Marija Ott-Franolić Ono što u Genealogiji izdaje Sanje Bojanić treba navesti kao posebnost jest ponajprije činjenica nereduktivnog filozofskog čitanja književnih tekstova. Autoričina ustrajna koncentriranost - misaona, stilska, “alegorička” - ne dopušta čitateljski predah (ili priklanjanje) u nekoj od niša, nazovimo ih, izvorišnih paradigmi te dosljedno odigrava na, tek naoko jednostavnom, terenu rubnog i povezujućeg za obje prakse. Pritom, ne žrtvuje se, s jedne strane, cjelovitost i koherentnost odabrana metodološkog (filozofskog) puta, a s druge se, pak, strane znalački ne upada u zamke literarnih egzegeza i “ne izdaje” se literarnost (života) odabranih knjiških segmenata. Brigita Miloš