GODIŠNJA DOBA DUŠE: zapisi s mreže

I na društvenim mrežama možemo pisati i objavljivati tekstove koji imaju estetsku, žanrovsku, literarnu i generalno – književnu vrijednost. Držim da zbog takvih autora svako mrežno okupljalište postaje bolje mjesto – piše Aleksandar Horvat u pogovoru knjige Božice Jelušić „Godišnja doba Duše“ i primjećuje kako jedan od čestih komentara na objave Božice Jelušić glasi: „Točno tako i ja mislim, ali ne znam to tako lijepo reći“. Horvat ističe i kako književnica, uz objave na društvenim mrežama, dosljedno čuva i njeguje bilježenje olovkom na papiru, a svoje rukopisne navike demonstrira u ovoj knjizi u također spontanim crtežima koji prate zapise. Zapisi s mreže u „Godišnjim dobima duše“ obuhvaćaju razdoblje od veljače 2014. do ožujka 2023., a slijedeći svoju prirodnjačku vokaciju, autorica ih je grupirala po godišnjim dobima, tako da je čitatelju na prvi pogled očito da su proljeće i ljeto njezina plodnija godišnja doba kada bilježi više doživljaja, putovanja, raspoloženja i sjećanja na prijatelje i slavne uzore. „Pisac nema druge građe, drugih izvora i poticaja, do vlastita života. On neprestano lovi impresije, osluškuje jezičnu kombinatoriku iz okoliša, surađuje s prirodom, te u svijetu pročitanoga nalazi vlastite orijentire i uporišta. Najviše mu vrijedi ono što izađe iz dragih usta, i od toga se još ‘na vruće’ kuju novi stihovi i rečenice,“ piše Božica Jelušić. Dok bilješke o raspoloženjima i emocijama u „Godišnjim dobima duše“ funkcioniraju kao čitanka o emotivnom životu koja može imati i praktičnu primjenu, u posvetama uzorima Božica Jelušić opisuje subjektivne poveznice s umjetnicama kojima se divi, odajući time i vlastiti odnos prema umjetnosti kao u pozdravu Vesni Parun: „Pjesnički uspjeh je biti najbliže onome što smo željeli izraziti, u času kad se pjesma “probudila u nama” i poželjela izaći napolje, u svijet, na svojim krhkim nožicama. Tek tada, kad smo je otpustile i otputile prema drugima, mi pjesnikinje, SUVIŠNE KĆERI NA OVOM SVIJETU, imamo pravo odahnuti. Privremeno, do nekog novog poduhvata, koji neće nužno značiti drugima kao što vrijedi nama, jer njima naprosto ostvarujemo svoju sudbinu, jedinu koju imamo.“