GROB U PRAŠUMI

U travnju 1941. godine, nakon što je započeo rat i kada je uspostavljena NDH-a (što se stripa tiče izravna posljedica novonastalih društvenih i političkih okolnosti bila je da su oni preko noći nestali sa stranica novina i listova), naprasno je prekinuta karijera Andrije Maurovića. Dvije godine kasnije Maurović je na stranicama tjednika Zabavnik dobio priliku da se ponovno, cijelim svojini umjetničkim habitusom posveti stripu. Pruženu priliku iskoristio je na najbolji mogući način: iako opsegom nevelika (šest stripova, od kojih je samo dva - zbog odlaska u partizane u ljeto 1944. - uspio privesti kraju), radi se o produkciji koja stvaralačkom imaginacijom i likovnom dojmljivošću nesumnjivo predstavlja jedan od vrhunaca njegovog sveukupnog opusa. Grob u prašumi (prema književnom predlošku Zlatka Milkovića Braća Seljan) nastavlja se na onu crtačku, stilsku, žanrovsku, pa i pripovjedačku liniju koja je karakterizirala Mau-rovićeve stripove nastale u razdoblju između 1935. i 1941. godine. Scenarij za Grob u prašumi počeo je pisati Franjo Fuis, a nastavio i uspješno priveo kraju Marcel Čukli. Grob u prašumi je izlazio u kontinuitetu u Zabavniku, počevši od prvog broja (7. svibanj 1943) zaključno s 29. ožujkom 1944. godine. Nakon toga trebalo je proći puna četiri desetljeća da bi Grob u prašumi opet bio dostupan čitateljima - objavljen je u monografiji Maurović (izdavač Istarska naklada, Pula). Makar nisu bili rijetki povjesničari stripa koji su ovom - apsolutno nepolitičnom - ostvarenju davali najveće ocjene, ističući kako je Maurović uspio u svojim strip-kompozicijama anticipirati redukciju i naglašenu stilizaciju kakvima su se godinama, pa i desetljećima kasnije koristili velikani devete umjetnosti poput Miltona Caniffa ili Huga Pratta.