HRVATSKI CRKVENOSLAVENSKI JEZIK

Knjiga Hrvatski crkvenoslavenski jezik sastoji se od Predgovor i 15. poglavlja: Uvod, autora Milana Mihaljevića; Spomenici, autorice Marinke Šimić; Pismo i fonemski sustav, autora M. Mihaljevića; Imenice, autorice Jasne Vince; Zamjenice, autora M. Mihaljevića; Pridjevi, autorice Sandre Požar; Brojevi, autorice J. Vince; Glagoli, autorā Sofije Gadžijeve i M. Mihaljevića; Prilozi, autorice Ane Kovačević; Prijedlozi, autorice J. Vince; Uzvici, autorice A. Kovačević; Čestice, autorice A. Kovačević; Veznici, autora M. Mihaljevića; Sintaksa hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika, autora Johannesa Reinharta i Leksik hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika, autorice M. Šimić. Knjizi je dodan iscrpan popis literature. Knjiga je nastala kao rezultat sustavnoga temeljitoga rada kroz više desetljeća. U nju su utkane spoznaje niza poznatih najvećih hrvatskih, ali i stranih paleoslavista okupljenih u Staroslavenskom institutu. Znatan je dio korpusa za ovu gramatiku preuzet iz Rječnika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije pa je stoga veza među tim dvjema publikacijama znatna. Podatci ponuđeni u ovoj knjizi rezultat su napornoga i neumornoga istraživanja. To je knjiga o jeziku koji je imao funkciju prvoga književnoga jezika Hrvata, mnogo prije razdoblja formalne standardizacije; o jeziku koji je stupnjem svoje otvorenosti prema elementima iz organskih idioma postavio standard današnjemu standardnomu jeziku i time već u najranijim razdobljima uspostavio okomicu koja ostaje neizmijenjenom do danas; o jeziku bez kojega današnji hrvatski jezik ne bi bio takav kakav jest; o jeziku koji nas je svojom oblikovanošću i normom u najranijim razdobljima slavenske pismenost razlikovao od ostalih naroda, ali i povezivao s njima u onom dijelu koji je svim Slavenima zajednički; o jeziku koji nas čini time što jesmo i, posredno, o pismu glagoljici kojim je zapisana glavnina tekstova na tom jeziku, a koji predstavlja temeljni znak našega identiteta. Knjiga je to kakve nemaju ostali slavenski narodi čije su jezične redakcije jednako bogate tekstovima i čije su nacionalne filologije vrlo snažne. Ta je činjenica čini unikatnom u svjetskim razmjerima i osigurava joj čitanost i citiranost.