IZBORANE PJESME

“Kad se u jednoj osobi nađu inženjer i pjesnik, mitološko biće s nogama čvrsto na zemlji, a s glavom u magli utvara, postoje lijepi izgledi da se oba zanata iznevjere. Zato su, valjda, i tako rijetki primjeri ljudi koji ustrajavaju u ćaknutom naumu življenja u oba svijeta. Zapravo se ne mogu sjetiti nijednog osim Krste Jurasa. I kao da mu to mirenje potpuno nesukladnih karijernih izbora nije bilo dovoljno, on je svoj položaj dodatno radikalizirao. Kao inženjeru, njegov je core business bilo usmrćivanje, jer je stekao veliki ugled projektirajući takozvana plovila posebne namjene, što je, naravno, tek eufemizam za ratne brodove. S druge strane, kao pjesnik je bio i ostao zaokupljen oživljavanjem svijeta osuđenog na uzmicanje i nestajanje. Nadalje, svoj je život dragovoljno nasukao stotinama kilometara daleko od najbliže obale, iako je u oba svoja zanimanja ostao autentični čovjek od mora i južnjak do srži. Krste Juras crtao je nepotopive brodove, a pisao iz pozicije čovjeka u isluženoj gajeti s previše buža, koji pokušava usporiti neizbježno potonuće. Kroničar nestajanja jednog svijeta nije samo odredio našu predodžbu o tome gdje Dalmacija počinje i gdje ona završava, nego je stvorio imaginarij u kojem se svaki čitatelj osjeća familijarno toplo. Kod Krste si uvijek doma, malo si melankoličan, pa te malo nasmijava, podlegneš napasti samosažaljenja, a onda joj se odupreš, jer te domaćin uvjerio kako je na svijetu preostalo dovoljno ljepote i smisla. Na koncu shvatiš da on nije samo projektant plovila posebne namjene, nego i autor stihova osobite svrhe, bez kojega bi ovo naše vrijeme bilo gluho.” — iz pogovora Ivice Ivaniševića