KAKO JE TISKANA PRVA HRVATSKA KNJIGA

Misal po zakonu rimskog dvora iz 1483. godine, poznat kao Prvotisak, prvi je trag hrvatske tiskane riječi, temeljni kamen naše književne i kulturne povijesti. Iako Prvotisak ne predstavlja nepoznanicu sa sadržajnoga, tekstualnoga i jezikoslovnog motrišta (jer su ga pomno istraživali slavisti, lingvisti i liturgičari), on je s tiskarskoga, odnosno tipografskog, stanovišta dosad bio „nepročitana knjiga“. U knjizi Kako je tiskana prva hrvatska knjiga, ugledni hrvatski grafičar i profesor Frane Paro otkriva tu skrivenu stranu povijesti. Preciznom analizom geometrijskih konstrukcija stranica Misala, Paro donosi prvo cjelovito čitanje Prvotiska iz tipografskog kuta — onako kako ga je vidio i oblikovao srednjovjekovni majstor tiskar. Ovo djelo nije samo znanstvena studija, nego i posveta tiskarskoj umjetnosti, strpljivom zanatu i dubokoj tradiciji hrvatskog glagoljaštva. Paro svojim istraživačkim radom povezuje povijest, geometriju i likovnost u jedinstveno svjedočanstvo o stvaranju knjige koja je označila početak hrvatske pismenosti u tiskanom obliku. Frane Paro rođen je 5. travnja 1940. godine u Zagrebu. Diplomirao je grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1964. i magistrirao 1966. godine tehnike dubokog tiska u klasi prof. Marijana Detonija. Godine 1967. izabran je za asistenta na grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je bio redoviti profesor do 1. listopada 2010. kada je umirovljen u trajnom zvanju redovitog profesora. Izlaže od 1965. godine i do danas je priredio 42 samostalne izložbe u zemlji i inozemstvu te sudjelovao na brojnim skupnim izložbama. Autor je osam grafičkih mapa, od kojih su tri čisto grafičke, a pet grafičko-pjesničke, u suradnji s pjesnicima poput Stanislava Petrovića, Jure Kaštelana, Željka Sabola, Vladimira Pernića i Pabla Nerude. Mape su ostvarene u tehnikama aquatinte, linoreza i bakroreza, a nastajale su od 1973. do 2011. godine. Oblikovao je i pet bibliofilskih izdanja, surađujući s nakladnicima kao što su Kršćanska sadašnjost, Hrvatski prirodoslovni muzej i Galerija Stećak – Klek. Autor je svečane zavjese Istarskog narodnog kazališta u Puli (1989.), dviju svečanih zastava grada Požege, te glagoljskih fontova „Brevijar“ (za potrebe Krčke biskupije, 1994.) i „Misal“ (za Staroslavenski institut HAZU, 1990.). Potpisuje likovno oblikovanje faksimilnih izdanja Misala kneza Novaka (2020.), hrvatskoglagoljskog prvotiska Misala iz 1483. godine (2022.) i Prvog vrbničkog misala (2024.). U području primijenjene grafike njeguje unikatnu kaligrafsku formu, s više od 95 unikatnih pergamena, povelja i adresa izrađenih za protokol Grada Zagreba, Sveučilište u Zagrebu i protokol Republike Hrvatske. Paro svoju likovno-pedagošku djelatnost nadopunjuje publicistikom — autor je niza članaka i studija o grafičkom stvaralaštvu i ranom tiskarstvu, s posebnim naglaskom na hrvatskoglagoljske tiskarske fenomene. Za obrazovni program Hrvatske televizije surađivao je na dokumentarnim filmovima 80 godina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, Zagrebačka škola grafike i Svijet četiriju dodira Želimira Janeša (režija: Marijan Arhanić). Prema njegovim nacrtima izrađene su rekonstrukcije dviju renesansnih knjigotiskarskih preša: za Katedru Čakavskog sabora Roč (2000.) i za Vrbničku grafičku akademiju (2003.), čime je dao važan doprinos istraživanju i očuvanju tradicije ranog tiskarstva. Paro je autor 10 knjiga: Grafika – marginalije o crno-bijelom (1993.), Glagoljska početnica (1. i 2. izdanje) (1997.), Typographia Glagolitica (2002.), Grafički pojmovnik (2005.), Raspletanje pletera (2010.), Nevidljiva tipografija (2012.), Nevidljiva tipografija II (2016.), Bela karta – črno slovo: Glagoljska tiskara „Juri žakan“ Roč (2017.), Geometrija Melankolije – geometrijska analiza dva Dürerova bakroreza, Melencolia I i Sv. Jeronim (2021.), Petroglifi na pročelju zborne crkve Uznesenja Marijina u Pagu (2022.).