KRITIKA, IMAGINACIJA, VJERA: uvod u Ricœurovu biblijsku hermeneutiku

Ricœurovoj interpretaciji biblijskoga teksta u recentnoj literaturi mahom se pristupa s pozicija teologije, biblijske egzegeze ili filozofske hermeneutike, sa stanovišta pak cjelovitog poimanja identiteta teksta tek sporadično: a upravo to prvotna je svrha ove knjige. Bavi se perspektivama Ricœurova tumačenja biblijskoga teksta i unatrag i unaprijed, tj. nastoji pratiti put njegove „filozofske misli u situaciji”, put koji krči prolaz do biblijske misli izražene polifonijom biblijskih diskursa te njihovih aporija i međuznačenja. Nakana je pokazati na koji način Ricœur svojim razumijevanjem same interpretacije, ostajući unutar granica svijeta teksta, uvriježena shvaćanja osnovnih koncepata u biblijskoj hermeneutici i egzegezi dovodi u pitanje ili rasvjetljuje na nov način. Posebice se to odnosi na razumijevanje objave te cirkulacije tekstova unutar omeđena prostora kanona. Ricœur, naime, pokazuje kako nereligijski smisao objave omogućuje obnovu koncepta biblijske objave. Razvija svojevrsnu „generativnu gramatiku” biblijskoga jezika kako bi pokazao na koji način pojedini korišten književni oblik određuje sadržaj religijskoga diskursa. Pritom biblijsku retoriku ne shvaća kao slučajnu fasadu koju bi valjalo razgraditi da se iz nje izvuku apstraktni (teološki) koncepti. Naprotiv, ona kroz interakciju različitih oblika biblijskoga diskursa, sastavljenu od sukoba i komplementarnosti, tvori vlastitu poetiku.