LASTOVSKI STATUT

Drugo prošireno izdanje Knjiga Lastovskog statuta iz 1310. godine s njegovim izmjenama i dopunama tijekom stoljeća, jedinstven je primjer pravnog života jedne naše male otočke autonomne komune unutar druge naše komune, kasnije države – dubrovačke, u sklopu koje je Lastovo bilo od sredine XIII. stoljeća do prestanka Republike 1808. godine. Njegove su odredbe utvrđivale organizaciju i funkcioniranje komunalne vlasti, te društvene odnose među samim otočanima. Statut je pisan arhaičnim talijanskim i tek neznatno latinskim jezikom. Prožet je riječima slavenskog korijena jer je stanovništvo Lastova hrvatsko još od samog doseljenja, što potvrđuju i prezimena gotovo svih njegovih vijećnika navedenih u Statutu. Zahvaljujući prijevodu na hrvatski jezik iz 1994. godine A. Cvitanića, kojeg je za ovo izdanje revidirala Nella Lonza, svatko može razumjeti kako su Lastovci uspjeli sačuvati svoju agrarnu samostalnost i svoj patrijarhalni način života izbjegavši kmetsku ovisnost kojoj su podlegli seljaci dubrovačkog kopnenog područja. Pri tome oni ipak nisu odbijali prihvatiti ona rješenja, dubrovačka i strana, koja su unapređivala rad njihovih komunalnih organa, otočko gospodarstvo i život vlastite zajednice. U ovoj knjizi se uz revidiran prijevod na hrvatski jezik ponovno donose studije o povijesnom i pravnom uređenju lastovske komune A. Cvitanića i J. Lučića iz 1994., te nova studija Nelle Lonza i originalni tekst samog statuta koji je objavljen 1901. godine u seriji povijesno-pravnih spomenika JAZU (Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium, vol. VIII.) pod naslovom Knjiga o uredbama i običajima skupštine i obćine otoka Lastova i danas je pravi raritet, a priredio ga je Frano Radić. Ovaj jedinstveni spomenik pravnoga uređenja srednjovjekovne lastovske komune svjedoči o postojanju svijesti o čuvanju vlastitih pravnih običaja, ali pisana kultura i važnost zapisane riječi rezultirali su i činjenicom da se na Lastovu, u odnosu na druge otoke, sačuvalo najviše srednjovjekovnih i ranonovovjekovnih povijesnih izvora. Lastovski statut dokaz je mudrog čuvanja vlastitih tradicionalnih vrednota ali i prihvaćanja provjerenih civilizacijskih dostignuća u Hrvata.