LUKA SORKOČEVIĆ - SORGO

Luka Sorkočević (Luca Sorgo) pripadnik je jedne od najmoćnijih dubrovačkih plemićkih obitelji. Rodio se 13. siječnja 1734. godine u Dubrovniku. U osamnaestoj godini izabran je u Veliko vijeće, te je morao obavljati razne vrste poslova za Republiku. U slobodno vrijeme učio je privatno glazbenu teoriju s talijanskim skladateljem Giuseppeom Valentijem u rodnom gradu, a potom kompoziciju sredinom stoljeća u Rinalda di Capua u Rimu. Nakon povratka u Dubrovnik, ponovno obavlja javne funkcije, što mu ne ostavlja dovoljno vremena za posvećenost glazbi. Dubrovački Senat uputio je Luku Sorkočevića 1781. godine na bečki dvor kao poslanika, kako bi Republika učvrstila odnose s nasljednikom carice Marije Terezije, njenim sinom Josipom II. U Beču boravi od rujna do kraja prosinca 1781. godine. Cijelo to vrijeme vodio je dnevnik na talijanskom jeziku. U Beču je upoznao i glasovite skladatelje iz toga razdoblja, Christopha Willibalda Glucka i Josepha Haydna. Tu upoznaje i velikog pjesnika, dramatičara i libretista Pietra Metastasija, prirodoslovca Jeana Baptistea Lamarcka, čija je teorija evolucije preteča Darwinove, a svakodnevno susreće i brojne druge političke uglednike i crkvene dostojanstvenike toga vremena. U razdoblju od 1750-ih do 1770-ih skladao je jednu dvostavačnu i osam trostavačnih simfonija na tradiciji talijanske uvertire. Njegove simfonije prozračna sloga i dopadljivih motiva u formalnom i sadržajnom smislu čine prijelaz između baroknog i klasicističkoga stilskog izričaja i prve su napisane u hrvatskoj glazbenoj povijesti. Sva njegova glazbena ostavština je sačuvana kao autograf ili prijepis u samostanu Male braće u Dubrovniku. Pred kraj života više nije skladao, već se u okviru svojih zaduženja posvetio organiziranju glazbenog i kazališnog života u Gradu. Umro je u rodnom Dubrovniku 11. rujna 1789. godine.