MOĆ IDENTITETA

Iako se slažem s Giddensovom teorijskom karakterizacijom izgradnje identiteta u razdoblju "kasne modernosti", držim, na temelju analiza koje su iznesene u prvom svesku ove knjige, da uspon umreženoga društva dovodi u pitanje procese izgradnje identiteta tijekom ovog razdoblja te tako pokreće nove oblike društvene promjene. Do toga dolazi zato što se umreženo društvo, za najveći dio pojedinaca i društvenih skupina, temelji na sustavnom razdvajanju lokalnoga i globalnog. A, dodao bih, i odvajanjem moći i iskustva u različite vremensko-prostorne okvire (svezak L, 6. i 7. poglavlje). Na taj način refleksivno planiranje života postaje nemoguće, osim za elitu koja obitava u bezvremenskom prostoru tokova globalnih mreža i njihovih lokalnih pomoćnika. A za izgrađivanje intimnosti na osnovi povjerenja, potrebna je redefinicija identiteta potpuno autonomneg u odnosu prema umrežujućoj logici prevladavajućih institucija i organizacija. U ovakvim novim uvjetima civilna društva se smanjuju i rastaču, jer više ne postoji kontinuitet između logike stvaranja moći u globalnoj mreži i logike udruživanja i zastupanja u specifičnim društvima i kulturama. Tada se potraga za smislom zbiva u obnavljanju obrambenih identiteta oko zajedničkih načela. Najveći dio društvenog djelovanja organizira se suprotstavljanjem između nedefiniranih tokova i odijeljenih identiteta. Što se tiče pojave projektnih identiteta, ona se još uvijek događa ili se može dogoditi, ovisno o društvu....