MODERNIZACIJA I IDENTITET

Bavljenje identitetom, kao posebnom temom, pokreću različiti poticaji i razlozi. Često su ti razlozi posve osobne naravi, a proizlaze iz samosvjesne ili nametnute potrebe pojedinca da propita i dokaže svoju individualnost, svoje korijene ili pak svoj položaj u interakciji s drugima, s nekom društvenom grupom ili društvom u cjelini. Motivi takvog propitivanja i dokazivanja mogu biti više ili manje duboki, fundamentalno shvaćeni ili situaciono proizvedeni, trajno djelatni ili prolazni, čak i efemerni, ali njihov se "rad" u konačnici uvijek svodi na samorazumijevanje ili potvrđivanje osobnosti u zadanom i promjenjivom društvenom kontekstu u kojemu se pojedinci rađaju, socijaliziraju, žive i vode "brigu o sebi" (Foucault). Druga je vrsta razloga opće naravi, a to su razlozi koji proizlaze iz činjenice da je pitanje identiteta u nekim vremenima, razdobljima ili društveno-povijesnim konjunkturama toliko generalizirano da mu se nitko ne može oduprijeti te da se, sukladno tome, mora zauzeti neko stajalište. Motivi takvih stajališta, bez obzira na načine, dubinu i intenzitet njihovih opravdanja, uvijek se svode na pravno-političko i kulturno dokazivanje i potvrđivanje kolektivnih identiteta, na punopravno i pravedno statuiranje kolektivnih subjekata koji, posredstvom grupnih mobilizacija i inicijativa (rodnih, etničkih, nacionalnih, manjinskih, migracijskih itd.), vode brigu o svome priznanju ondje gdje tog priznanja uopće nema ili je još daleko od pluralističko-demokratskih proklamacija....