MOLITVE

Bilosnić (1947) književnik je neobično velika opusa. Ogledao se u gotovo svim književnim vrstama. Nakon pjesničkih zbirki koje su dobile najviše ocjene književne kritike, kao što su npr. Tigar (2004), Krik (2001) i Ogrlica (2006), godine 2009. iznenađuje novom vrijednom pjesničkom zbirkom transcendentalnog nadahnuća pod jednostavnim naslovom Molitve. Svoje Molitve Bilosnić je napisao pod motom: »Bože, učini nešto za mene«, stavivši se time u suodnos, pa čak i u osobnu komunikaciju, sa Stvoriteljem. Pjesnik to smije. Naime, Bog je stvoritelj cijeloga svemira, a pjesnik je stvaratelj vlastitoga svemira uz pomoć talenta i riječi koje je dobio od Njega. Molitve su specifična književna vrsta. One postoje odvajkada u tradicionalnoj književnosti kao, uvjetno rečeno, narodne pjesme, ali od najranijih vremena one se javljaju i kao umjetnička ostvarenja. Biblija je naposljetku većim dijelom sazdana od stihova, među kojima je Pjesma nad pjesmama najviši doseg književnoga stvaralaštva u sferi ljubavne poezije, ali i poezije božanskog nadahnuća. Zbirka Molitve podijeljena je u pet tematskih cjelina. To su: Bože, učini nešto i za mene; Molitve; Isuse, ti si čovjek; Jutarnja zvijezda i Haiku molitve. Da bi se napisala lirska cjelina koja će ujedno biti i molitva, koja će, dakle, imati i estetsku relevanciju, nije dovoljno biti vjernik. Dapače, mnogi koji se smatraju vjernicima, kada napišu molitvu, ostvaruju subliterarni proizvod. Tomislav Marijan Bilosnić kao vrsno književno pero bio je svjestan te opasnosti i znalački je izbjegao sve zamke privlačne pučke pobožnosti, vjerničkog emocionalnog hipertrofiranja i naglašena teologiziranja. S nešto povišenom poetskom temperaturom pjesnik se obraća Bogu kao onomu koji može pomoći, koji ga shvaća i razumije, kao kreator kreatora. »Bože, ako možeš učini nešto i za mene / Reci onima koje volim da budu strpljivi / Ti znaš kad ih ostavljam da ih ne zapuštam…« (Bože, učini nešto i za mene).