MONTANOVA BOLEST

Na Staru godinu 2000., pripovjedač, naizgled književni kritičar, posjetit će Čile, bolje rečeno poslat će ga onamo njegova supruga da se pokuša izliječiti od neobične književne bolesti povezane s imenom njegova sina Montana, pisca u blokadi. Ondje dolazi na ideju da se njegov spas, ali i spas književnosti uopće, nalazi u pokušaju da on sam utjelovi cjelokupnu književnost. Time su sve karte još jednog vilamatasovskog romana podijeljene i čitatelju samo preostaje uživati u duhu, lucidnosti i okretnosti proze koja će kružiti oko onog najboljeg što je svjetska književnost iznjedrila, u specifičnom spoju teorije i zbilje, iliti žive teorije, kakvu može ponuditi samo Vila-Matas. Literarni mediji kojima će pokušati oživjeti književnost, spasiti je od omasovljenja i vulgarizacije te je istovremeno zaraziti spasonosnom Montanovom bolešću u ovom će romanu biti intimni dnevnik, rječnik i predavanje na simpoziju, žanrovi kojima autor probija nove avangardne putove književnosti u 21. stoljeću. Montanova bolest jedan je od najkompleksnijih i najcjelovitijih Vila-Matasovih romana i svakako predstavlja autora u njegovu najboljem izdanju. Montanova bolest, dio takozvanog ciklusa o književnim patologijama, roman izvorno objavljen 2002. godine, autoru je priskrbio nekoliko vrijednih književnih nagrada (Herralde 2002., Médicis 2003. i Nacionalnu nagradu španjolskih kritičara 2003.) te se smatra jednim od njegovih najboljih ostvarenja.