NE DAJ SE, ASPIDISTRO

»Gordon je s aspidistrom bio u nekoj vrsti zavade. Nekoliko ju je puta kradomice htio usmrtiti – ne zalijevajući je, gnječeći vruće opuške o njezinu stabljiku, pa čak i posipajući sol po zemlji u loncu. Ali te su vražje biljke praktički besmrtne. Gotovo u bilo kakvim uvjetima mogu se nekako klonulo, bolesno održati na životu... Aspidistra, ta engleska ukrasna biljka! Trebala bi se nalaziti na našem grbu umjesto lava i jednoroga . Dokle god bude aspidistre na prozorima, u Engleskoj neće doći do revolucije... Aspidistra je drvo života, odjednom Gordonu pukne pred očima !« Iz gornjih je citata romana Ne daj se, aspidistro (1936.) očita ležernija intonacija od većine Orwellova književnog opusa, u dobroj tradiciji britanskog humora. Izvorni naslov Keep the Aspidistra Flying ironična je parafraza slogana Keep the flag flying, kojim se potvrđuje lojalnost grupi ili domovini. Orwell se njime služi sarkastično, pa tako (anti)junak romana Gordon Comstock djevojci obećava: »Ipak mislim da ćemo se sasvim lijepo skrasiti. Imati vlastitu kuću, dječja kolica i aspidistru.« Gordon je neshvaćen i neostvaren pjesnik, zaposlen u perifernoj knjižari, minorno plaćen, ali mu taj posao ipak odgovara jer nije prezahtjevan i ostavlja mu vremena za pisanje pjesama. Teško spaja kraj s krajem, ali ne prihvaća pomoć bogatog prijatelja; snužden i razuđen između ponosa i predrasuda, razuma i osjećaja, nužnosti i slobode, dužnosti i umjetnosti, Gordon, jednostavno, ne zna što bi. Volio bi biti larpurlartist, no, da se i mi našalimo: papir tek mrči, a želudac krči... Ukratko: Aspidistra je najmanje pretenciozna i najsuptilnija Orwellova knjiga, no unatoč tomu pogađa izravno u srž stvari. I baš zato: Ne daj se, aspidistro!