NOĆU POD KAMENIM MOSTOM

Nakon što je knjigom Snijeg svetog Petra Leo Perutz sa zakašnjenjem od gotovo cijeloga stoljeća stupio pred hrvatsko čitateljstvo, važno je da ga se predstavi s još barem tri romana (od jedanaest koliko ih je napisao) da bi se zaokružila slika njegova zaista zanimljivog rada. Teoretičari se muče u potrazi za usporedbama i odrednicama, pritom spominjući metafiziku, fantastiku, kriminalni roman i magični realizam. Znakovito je i što se sviđao ili se sviđa Calvinu, Borgesu, Brochu i Kehlmannu, za koje sve vrijede bar neke od gore spomenutih apstraktnih kategorija. Perutzovo pisanje međutim možda najviše nalikuje Poeovu. Pišući o Johnu Burnsideu, Miljenko Jergović spomenuo je pojmove „iznevjereni krimić“ i „iznevjereni horor“. Oni dobro opisuju i Poeov i Perutzov postupak. Njihov je konačni cilj književna estetika, a ne otkrivanje ubojice ili rasplitanje složenih i teško razumljivih događanja. Kažemo li da su likovi i elementi romana Noću pod kamenim mostom car Rudolf II., lijepa Esther, supruga trgovca Mordechaia Meisla (ime mu je sugestivno poput Moriartyjeva) i rabin Löw, zatim ruža i grm ružmarina pod starim mostom, pa onda protok vremena i opći pomor, svatko se mora zapitati kako je sve to moguće povezati u iole koherentnu radnju i tekst, no Perutzu to uvijek uspije: štoviše, on hotimice kreće od začudnih pretpostavki da bi svoju vještinu iskazao prikazujući ih naposljetku kao logične. Hrvatskome čitateljstvu takvi romani trebaju, romani ne pušteni u beskrajne vode fantasyja nego pozicionirani na rub stvarnosti odnosno mimeze i onda vješto vođeni po tome rubu. Takvih knjiga nema mnogo, jer za njih je potrebna velika pripovjedačka vještina. Perutz je kao Poe majstor atmosfere, pa projekt njegova predstavljanja hrvatskome čitateljstvu ima dobre šanse za uspjeh.