OSJEČKI GRADSKI GOVOR: jezične dumine Osječana

Monografija Osječki gradski govor opisuje suvremeni urbani idiom kojim se Osječani koriste u svakodnevnim komunikacijskim situacijama. Knjiga je sadržajno koncipirana u dva dijela. U prvome se dijelu knjige temi pristupa teorijski i analitički: u uvodnome se dijelu definiraju osnovni pojmovi. Razgraničuje se urbana dijalektologija od ruralne dijalektologije, naglašava se važnost (socio)lingvističkih istraživanja u dijalektologiji, razgraničuju se pojmovi vernakular, varijetet, koine i sociolekt, definira se pojam gradskoga govora te se objašnjavaju njegova najvažnija obilježja – leksička produktivnost i inovativnost, gramatička fleksibilnost, semantička ekspresivnost, metaforičnost i asocijativnost te ludičko poigravanje zvukom i značenjem; objašnjava se dijalektna podloga slavonskih gradskih govora te se predstavljaju semantička i tvorbena obilježja leksema kojima se imenuju otvoreni i zatvoreni gradski prostori u pet slavonskih gradova – Požege, Vinkovaca, Slavonskoga Broda, Virovitice i Osijeka. U drugome se poglavlju opisuje osječki gradski govor – od neologizacijskih procesa (formalne i semantičke tvorbe te utjecaja stranih jezika na osječki gradski govor) do naglasnih obilježja i akustičkog opisa naglasaka u osječkom gradskom govoru. Drugi dio knjige čini rječnik osječkoga gradskoga govora u kojemu su natuknice složene abecednim redom s naznačenim prozodijskim obilježjima. Rječnička definicija sastoji se od značenja, a upućuje se i na sinonime. Znanstvena je vrijednost knjige ponajprije u inovativnosti teme, a zatim i u sustavnom, preglednom i detaljnom znanstvenom pristupu i metodologiji opisa obilježja osječkoga gradskoga govora na različitim jezičnim razinama – od detaljnoga opisa tvorbenih procesa, detektiranja semantičkih promjena do kojih je došlo tijekom vremena i njihovih posljedica (polisemije i/ili dvosmislenosti) i utjecaja različitih stranih jezika na osječki gradski govor (engleskoga, ali i mađarskoga, njemačkoga i turskoga) do detaljne analize prozodijskih obilježja kojom se odgovara na pitanje u kojoj se mjeri osječki govor približava neutralnom izgovoru, odnosno u kojoj je mjeri blizak hrvatskom izgovornom standardu. Svakako treba istaknuti i dokumentarnu vrijednost knjige u kojoj se, zajedno s rječničkim dijelom, donose brojne potvrde leksičkih, tvorbenih i semantičkih osobitosti osječkoga gradskoga govora. Znanstveni dio knjige „umekšan“ je ilustracijama tipičnih osječkih toposa te osječkim gradskim pričama, zanimljivostima i legendama koje su zapisane u kolektivnom sjećanju pojedinačne interpretacije. Osječka miroljubivost personificirana je inkluzivnim oblikovanjem knjige. Odabirom fonta i načinom prijeloma teksta, knjiga je prilagođena osobama sa specifičnim teškoćama učenja.