OSMANLIJE: uspon i pad 1299. – 1922.

Osmansko Carstvo bilo je jedno od najvećih i najdugovječnijih carstava u povijesti. Utemeljeno je krajem 13. stoljeća i uspjelo je potrajati oko šest stoljeća. Carstvo su utemeljila turska plemena sa sjedištem u Anatoliji (danas dio Turske) i ono se teritorijalno širilo kroz iduća stoljeća. U svom zenitu Osmansko Carstvo je obuhvaćalo veći dio jugoistočne Europe, dijelove Bliskog istoka, sjevernu Afriku sve do Alžira i dijelove Arapskog poluotoka. Osmansko Carstvo dobilo je ime po Osmanu I. (poznatom i kao Osman Gazi), koji je zaslužan za uspostavu Carstva. Iako je Osman ključna osoba u povijesti Osmanskog Carstva, malo se pouzdano zna o njegovom životu. Vjeruje se da je rođen sredinom 13. stoljeća i da je pripadao ogranku turkmenskog plemena Kayi Oguz. Njegov otac, Ertugrul, uspostavio je kneževinu u Sogutu (u sjeverozapadnom dijelu moderne Turske) i bio je u sukobu s Bizantom na zapadu. Osman je navodno naslijedio oca u dobi od 23 godine i nastavio je borbu protiv Bizanta. Oko 1300. godine Osman se proglasio vrhovnim vođom Male Azije, čime je osnovano Osmansko Carstvo. Dok osmanska tradicija tvrdi da je Osman umro 1326. godine, nakon zauzimanja Burse, drugi su tvrdili da je umro 1324. godine, kada je njegov sin Orhan stupio na prijestolje.