PAN ADRIA JPTT HRVATSKI IKAR

Letilo se je po svim vremenskim uvjetima, po olujnom jugu koji je nad planinama stvarao uvjete s jakim zaleđivanjem, po orkanskoj buri, po grmljavini, po jakoj kiši i po magli, kada je vidljivost bila samo 50 metara. Poznatu narodnu izreku: „Čuvaj se vedrog juga i oblačne bure“ iskusile su dobro sve posade PA. Dubrovačke bure znaju puhati neprekidno i po sedam dana. One bi zarobile JAT-ove Caravelle i Convaire u Dubrovniku, dok su za to vrijeme Morave NAP-e redovito stizale ranim jutrima na aerodrom u Čilipima, i polijetale navečer prema Zagrebu. Domaći živalj ih je nazivao „Zvrndovi“ i po njima su ravnali svoje satove! Prvi piloti PA koji su stasali u takvim „noćnim zračnim krštenjima“ postali su učitelji novim generacijama pilota PA, a s obzirom na avion Morava i uvjete u letenju možemo to vrijeme nazvati „Vrijeme herojskog letenja Poštanskih pilota“ u našoj državi. Dobro školovanje, naročito Druge grupe pilota u Školskom centru JAT-a, zahvaljujući iskusnom instruktoru gospodinu Semizu, pomoglo je pilotima u svladavanju teških situacija u kojima su se znali zateći leteći u turističkom avionu nedovoljno opremljenom za takve letove. Međutim, nisu se mogle izbjeći sve nedaće i morala se kad-tad platiti cijena takvih nehumanih uvjeta gubitkom dva aviona Morava, srećom bez posljedica za pilote. Razmišljajući danas, nakon pedesetgodišnjeg staža u letenju, kroz što smo sve prošli leteći na Moravama noću, moram se upitati zar smo bili ludi ili, od silne želje da postanemo Prometni piloti nismo bili svjesni u kakve se rizike upuštamo!? Neki piloti JAT-a zvali su nas Kamikaze, a to je u jednu ruku i bila istina, naročito s njihovog pomalo razmaženog i ugodnog položaja u odnosu na uvjete rada i s njihovim novčanim primanjima, naročito u deviznim dnevnicama, što je u ono vrijeme čak i vojnim pilotima, a i pilotima u Poljoprivrednoj avijaciji bilo apsolutno nedostižno.