O knjizi
Knjiga donosi pisma koje je mons. Balvanović, hrvatski misionar u Peruu, skupljao i čuvao tijekom tridesetak godina (1984. - 2003.).
Pisma vjernika, rodbine, prijatelja, svećenika, redovnica, biskupa i drugih dragih mu ljudi, poredana kronološkim redom, donose različite lijepe, ali i teške događaje i razmišljanja iz svakodnevnice, čija su najveća vrijednost osjećaji koji odišu iz tih pisama. Posebno važan dio čine pisma o agresorskom ratu u Bosni i Hercegovini, u kojima tamošnji Hrvati opisuju svoja stradanja u strahotama rata.
Pisma, ukoričena na jednome mjestu, svjedočanstvo su dugogodišnjeg Balvanovićeva svećeničkog i ljudskog življenja s drugima i za druge, što potvrđuje vidljiva i dirljiva zahvala koja proizlazi iz svakoga pisma.
Govoreći o knjizi Domagoj Ante Petrić u predgovoru je, odgovarajući na pitanje je li riječ o knjizi o mons. Dragi Balvanoviću ili o knjizi koja je stvorena od pisama njegovih udaljenih sugovornika, napisao: "Istina jest da je jedno neodjeljivo od drugoga. Svećeniku Balvanoviću pišu ovako kako to ova pisma dokazuju, jer su upućena njemu, a pošiljatelji znaju kakav je on. Pisma su odraz onih koji ih pišu, ali i odraz onih koji ih primaju."
Ozračje pisama oslikavaju i brojne fotografije Perua i grada Lime, događaja iz hrvatske katoličke misije u Limi te života mons. Drage Balvanovića.
O AUTORU
Mons. Drago Balvanović rođen je 12. kolovoza 1936. u Bosanskoj Gradiški, od oca Nikole i majke Vjekoslave rođene Jurišić. Školovao se u rodnom mjestu, Banjoj Luci i Đakovu. Za svećenika Banjolučke biskupije zaređen je 29. lipnja 1959. u Đakovu. Obavljao je službu upravitelja župe i župnika u Osijeku, Novoj Topoli, Mahovaljanima, Bosanskom Novom i Prijedoru. U Banjolučkoj biskupiji je uza župničke službe obavljao i službu suca ženidbenog suda, konzultora, dekana i predsjednika građevinskog odbora nove katedrale sv. Bonaventure u Banjoj Luci, a svoj je doprinos dao i kao član građevinskog odbora za izgradnju nove bogoslovije u Sarajevu. Bio je duhovnik redovnica klanjateljica Krvi Isusove te povremeno pastoralno djelovao u Njemačkoj i Austriji.
Godine 1987. odlazi u misije u državu Peru. Najprije je župni vikar u župi sv. Ruže Limske za peruanske vjernike, zatim župnik personalne, a nakon toga i teritorijalne župe sv. Leopolda Bogdana Mandića za Hrvate u Limi. Tamo je sagradio veličanstvenu crkvu, u kojoj se okupljaju i Peruanci i Hrvati. Budući da je dugi niz godina vodio pastoralnu brigu za hrvatske iseljenike pri Hrvatskome pastoralnom vikarijatu u Limi, Vijeće Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za inozemnu pastvu imenovalo ga je godine 2003. delegatom za Južnu Ameriku. Za svoj rad primio je više odličja: papa Ivan Pavao II. imenovao ga je kapelanom njegove svetosti s titulom monsinjora (11. 10. 2000.); papa Benedikt XVI. dodijelio mu je naslov prelata njegove svetosti (3. 9. 2007.), Općina San Borja u Limi nagradila ga je svojim odličjem za zauzeti društveno priznati rad (2008.). Vlada Republike Hrvatske dodijelila mu je odličje Red hrvatskog pletera (28. 5. 1996.).
Uza svoje svećeničke aktivnosti, bavi se pisanjem i prevođenjem. Surađuje s više vjerskih listova: Radosna vijest, Glas Koncila, Glasnik Srca Isusova i Marijina, u kojima na vrlo privlačan način govori o prošlosti Perua i Južne Amerike, o njezinim ljudima i krajevima. Neumorno istražuje i povijest hrvatskih doseljenika u Peruu i ostalim zemljama Južne Amerike te svesrdno pomaže u održavanju veza Hrvata i njihovih potomaka sa starom domovinom.
Objavio je knjige: "Peru - putopisi, običaji, sudbine" (Banja Luka, 2002.), zbirku pjesama "Sjećanja i priopćenja" (Lima, 2006.). Na španjolskom jeziku "Discursos del Papa Juan Pablo II en sus visitas a Croacia y Bosnia" (Lima, 1994.) i "Visita del Papa Juan Pablo IIa a Croacia y Bosnia" (Lima, 2004.)