PRIJETVORNI SUBJEKT: transtekstualni okviri Shakespeareovih Soneta

Studija Prijetvorni subjekt: transtekstualni okviri Shakespeareovih Soneta podijeljena je na pet poglavlja i zaključak (naslovi poglavlja: I. Prijestup, II. Prijepor, III. Prijetvor IV. Prijevod, V. Prijekor). Budući da je važno prije svega razjasniti pretpostavke na kojima se gradi odabir upravo ovakva naslova, to se na početku uvodnog poglavlja i čini. Iako bi se naime moglo činiti da o predmetu ove studije ne bi smjelo biti nikakva spora jer je na neki način on već upisan pa time i prisutan u samome naslovu, mora se istaknuti da uopće nije jasno o čemu netko govori kad tvrdi da govori o Shakespeareovim Sonetima. U tome smislu ova studija, baveći se često graničnim zonama soneta te tekstovima za koje bi se moglo reći da su u nekoj implicitnoj premda često naizgled vrlo dalekoj vezi sa sonetnim tekstovima Shakespeareovim, nije posve ekscentričan istraživački pothvat. Kao što se u uvodnom dijelu i razlaže, Shakespeareovi Soneti kao predmet kritičkoga bavljenja bit će često ograničeni odnosno određeni načinom na koji se odluči pisati njihov naslov. Cilj je u tim prvim napomenama teorijsko-analitičke naravi pokazati da je u načinu pisanja naslova poetske zbirke prvi put objavljene u Londonu 1609. godine sadržano nekoliko uvijek unaprijed oblikovanih ali nerijetko prešućenih ili pak nedovoljno osviještenih uvjerenja o tome kako se valjano pristupa zamišljenom predmetu istraživanja.