PRIVREMENE AUTONOMNE ZONE I DRUGI TEKSTOVI

Hakim Bey, pravim imenom Peter Lamborn Wilson, jedan je od najkontroverznijih suvremenih američkih teoretičara. Pisac je, predavač, radijski voditelj, teoretičar povijesti religije i komunikacije, anarhist, član islamske crkve Moorish Ortodox Church of America. Urednik je kultnog časopisa Semiotext(e) poznate underground izdavačke kuće Autonomedia. Zbirka anarhističkih tekstova T.A.Z.: The Temporary Autonomous Zone, Ontological Anarchy, Poetic Terrorism (Autonomedia, 1991) najpoznatije je Beyevo djelo kojim, ubrzo po objavljivanju, ulazi u subkulturu i pokreće val komentara i izravnih akcija. U knjizi koja je pred vama donosimo prijevod središnjeg teksta iz ove zbirke, uz još nekoliko odabranih tekstova. «Privremene autonomne zone» definiraju Beyev koncept pobune, ustanka ili gerilske operacije koja «oslobađa područje... a potom se rasplinjuje... prije nego je Država uspije ugušiti». Riječ je svojevrsnom priručniku (post)revolucionarnih modela i metoda koje danas prepoznajemo na antiglobalističkim prosvjedima, mirovnim povorkama, tribalnim festivalima, partyjima... Hakim Bey je svojim «privremenim autonomnim zonama» predstavio novu paradigmu otpora za 21. stoljeće. Čak i površan pogled na revolucije 19. i 20. stoljeća jasno nam dočarava kako, bez obzira na njihovo mesijanstvo, nisu uspjele u najbitnijoj stvari, a to je zaštititi prava pojedinca pred nasiljem kolektiva. Za razliku od revolucije, Bey nudi ustanak bez krvi, bez sulude pogibelji, bez direktne konfrontacije s Državom i Spektaklom. Bey nudi privremene autonomne zone u svim varijantama od kojih neke zaista nude praktične i konkretne mogućnosti svakodnevnog otpora. No, tu ostaje vječito pitanje - što je sa stalnim autonomnim zonama? Dražen Šimleša