RATNI PROFITERI 1914.-1918.

„Jao! Postoji široka bojišnica na kojoj se brzo stječu bogatstva previše kolosalna da bi bila poštena, a i još jedna, na kojoj se gubi glava za pet groša”: borci Velikoga rata, iz svih zemalja bez razlike, odašilju u izobilju takve pogrdne napade. Tako se uspostavlja jedna dobro određena te istodobno neuhvatljiva kategorija - ratni profiteri, otvorena rana unutar konsenzusa koji bi trebao biti na djelu u društvima u ratu. Na sve strane, divlje i očajne optužbe oslikavaju crnu sliku, sliku građanskih masa izvrgnutih dugotrajnim patnjama, što ih još bolnijima čini pomisao da se istodobno neki drugi (gazde, trgovci, financijeri) bogate i vode lijep život. Ova knjiga nudi istraživanje i tumačenje tog fenomena javnog mišljenja putem napisa boraca, tiskanih medija, ali i prokazivačkih pisama koja su dobivale javne vlasti. Suočen s takvim dovođenjem u pitanje, svijet poslodavaca prisiljen je podastrijeti određeni protugovor, utemeljen na svojem domoljubnom uključivanju u ratni napor. Dvije se neosporno antagonističke vizije Francuske, kao liberalnoga kapitalističkog društva u ratu, nalaze dakle postavljene jedna protiv druge tvoreći pravi povijesni problem. Ovo djelo želi uspostaviti, preko arhiva poreza na ratne profite, uvedena 1916. godine, tipologiju bogaćenja u razdoblju 1914. - 1918., a istodobno i kulturalnu antropologiju zajednice poslodavaca. Ono stoga smješta u određeno sučeljavanje bez ustupaka uvjete i očekivanja „naroda”, s jedne strane, i ekonomskih i političkih elita, s druge strane. Ono pokazuje kako se verbalno domoljublje ovih potonjih baš ne odražava u konkretnosti poslova, dok ojađenost i žučljivu kritiku onih prvih, to jest „naroda”, prate tisuće nevolja realno doživljavanih u srazu s neprijateljem, svakodnevne poteškoće i tuga zbog smrti najbližih. Napokon, konstatacija izvučena na osnovi velikih nejednakosti u tretiranju različitih društvenih klasa, što ga republikanski režim provodi za vrijeme rata, ukazuje na dvoznačne ciljeve liberalne demokracije. Ovaj esej iz povijesti nudi prvu studiju o ratnim profiterima, domogavši se tako jednoga silno polemičkog predmeta povijesti, u brizi da mu ne umanji ni pretjerivanja ni udio realnosti.